Danas vam donosimo mišljenje uglednog ruskog psihologa a riječ je o uticaju majčinih riječi i njenog ponašanja na emotivni život njene kćerke. Detalje čitajte u nastavku.
Riječi koje majka izgovori mogu imati dugotrajan, a ponekad i trajan učinak na emocionalno i mentalno zdravlje njezine kćeri. Veza između majke i kćeri ključna je jer mladoj ženi usađuje ne samo temeljne životne vrijednosti, već i način suočavanja s emocijama. Psiholozi, poput Mihaila Labkovskog, često su primjećivali da su djeca i slušni i vizualni učenici, a također prepoznaju razliku između riječi i ponašanja. Kao rezultat toga, ako majka potiče samopouzdanje i snagu, ali ne sudjeluje u vezi ili ima problema, kći će podsvjesno reproducirati te obrasce ponašanja, vjerujući da su to tipične značajke života.
- Jedna od najrazornijih izjava koje majka može izreći zove se “Toleriram ga samo zbog djece”, prema psiholozima. Iako se u početku čini kao žrtva u ime ljubavi, u stvarnosti ova rečenica ima značajan emocionalni utjecaj. S ovim riječima, kći joj može usaditi razumijevanje da je ljubav suštinski povezana s boli i patnjom. Dijete se tada obično osjeća dužnim zbog nedostatka sreće roditelja, što može dovesti do velike odgovornosti u odnosima odraslih.
Jedan od primarnih čimbenika u ovom procesu je majčina metoda postavljanja granica i izražavanja sebe s poštovanjem. Riječi poput “Budi jaka” ili “Moraš se zauzeti za sebe” imaju pogrešan učinak ako poruke poput ovih ne proizlaze iz majčinog ponašanja. Djeca svijet percipiraju konkretnije od svojih majki, stoga, ako majka ne uspije postaviti granice i umjesto toga zagovara vlastite interese, kći će automatski slijediti taj primjer. Ova neravnoteža uzrokuje unutarnji sukob, riječi moći su samo prividne, ali stvarno majčino ponašanje prenosi poruku odanosti i podložnosti.
Osim toga, psiholozi imaju posebnu zabrinutost zbog opasnosti sudjelovanja u problemima odraslih. Kada majka komentira očeve postupke ili da nije bilo tebe, otišla bih, to djetetu prenosi da je emocionalni ekvivalent nečega što bi moglo biti vrlo štetno za dijete. Dijete se tada potiče da preuzme odgovornost za popravljanje odnosa, preuzimajući odgovornost za nešto što nije njegova odgovornost. Ove izjave usađuju osjećaj krivnje koji će trajati cijeli život. Kćeri koje su odgojene s ovakvim izjavama često će postati pretjerano odgovorne, preuzimat će zasluge za ono što nisu učinile.
Kroz ovaj psihološki mehanizam, majka može obrazovati svoju kćer kako se brinuti o sebi, kako postaviti granice i kako ne opravdavati emocionalno zlostavljanje. Najvažnija stvar koju djeca žele od svojih roditelja nije da budu savršeni, već da budu dosljedni i pouzdani. Majka koju njezina djeca poštuju, koja se ne boji reći “ne” i koja ne opravdava nasilje ili ponašanje drugih prema njoj, daje najvažniju uputu svojoj kćeri: da nikada ne dopusti nikome da je emocionalno zanemari ili zlostavlja.
U konačnici, veza između majke i kćeri ne formira se dramatičnim izjavama, već svakodnevnim postupcima i ponašanjem. To su manje komponente kćerine životne filozofije. Riječi mogu biti korisne, ali mogu postati i teret tijekom životnog napretka. Promatrajući majčine svakodnevne aktivnosti, kći stječe stav prema svijetu: od ljubavi do društvenih veza. Zato je ključno da majke pažljivo biraju što govore, kao i kako žive, jer na djecu ne utječe samo ono što čuju, već i ono što vide.
