Decembar je uvijek mjesec koji je prepun blagostanja, porodičnog druženja i darivanja poklona. Svaki dan je poseban i proveden na drugi način, a danas pričamo o tome koji grijehovi mogu da se dese tokom Božićnog posta.
Božićni post je značajan za svakog pravoslavnog vjernika, jer se upravo u to vrijeme pokušavaju pripremiti za najveći kršćanski blagdan, Božić. Počinje 40 dana prije Božića, tijekom kojeg Kristovi sljedbenici pokušavaju izbaciti masnoće iz svoje prehrane te se fizički i mentalno pripremiti za nadolazeći blagdan.
Međutim, značaj posta ne temelji se isključivo na izbjegavanju određenih obroka, već uključuje i duhovni značaj povezan sa svakim obrokom bez kalorija. Definicija posta, prema uputi Crkve, prvenstveno se odnosi na čišćenje srca, uma i djela. Pravi post nije samo fizičko odsustvo hrane, već i duhovno putovanje koje uzrokuje opuštanje i povratak u stanje duhovnog sklada. Jedan od najvažnijih aspekata posta je unutarnja spremnost vjernika da napusti grešne misli i djela, da se pokaje pred Bogom i pokuša postići unutarnju svetost.
Patrijarh Pavle, jedan od najznačajnijih i najuglednijih duhovnih vođa u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, raspravljao je o ideji da istinski post uzrokuje da osoba postane podređena. Prepoznao je da post nije samo fizički napor, već i duhovno putovanje otkrića, jer kroz ponizni duh shvaćamo da se spasenje postiže samo kroz Boga.
Patrijarh Pavle zagovarao je da je post razdoblje tijekom kojeg Božji sljedbenici mogu ukloniti iz svojih srca sve negativne emocije povezane s postom, uključujući mržnju, zavist, pohlepu i ponos, također je zagovarao da je to razdoblje tijekom kojeg sljedbenici trebaju skinuti rukave i ukloniti iz svojih srca sve negativne emocije. Korizma je prilika da promatramo svoje misli i djela te da poboljšamo svoju učinkovitost kao pojedinaca.
Karakterizirao ju je kao postupak koji zahtijeva fizičko i duhovno odvajanje, ne samo od hrane, već i od negativnih misli, loših navika i poroka. Prepoznaje da je ključno izbjegavati gladovanje kao uzrok gnjeva, neprijateljstva ili prezira prema drugima. U svom pismu post se smatra putem do revitalizacije, putem koji vodi do stvaranja novih i učinkovitijih navika, što nam zauzvrat omogućuje da postanemo pravi kršćani u svim aspektima riječi. Osim toga, patrijarh Pavao raspravljao je o tri značajne opasnosti povezane s postom, koje su Kristovi sljedbenici često zanemarivali.
Prvi od ovih prijestupa je ponos, koji se smatra najvećim grijehom od svih. Opisao je praksu posta kao posvećenu čišćenju srca i intelekta. Bog nas potiče da postimo u tajnosti, bez slavljenja sebe ili nemoralnog ponašanja, jer post nije prilika za pokazivanje drugim pojedincima, već prilika za pokazivanje naše vjere i odanosti Bogu. Druga pogreška koju je patrijarh Pavao prepoznao bila je prejedanje.
Unatoč prijedlogu da se vjernici suzdrže od masne hrane tijekom korizme, neki i dalje sudjeluju u korizmenoj hrani, pripremajući ukusne obroke koji uključuju puno začinjene hrane i slatkiša. Prejedanje se smatralo ozbiljnim problemom, jer bi ljudi koji su imali puno hrane skloni zanemariti Boga. Umjesto da korizma bude razdoblje duhovne kontemplacije, ona postaje prilika za ekstravagantnu konzumaciju. Patrijarh Pavao predlaže da se post smatra razdobljem odmora i razmišljanja, ako je uspješan, treba izbjegavati sve oblike prejedanja.
Treći grijeh, koji je također prisutan tijekom posta, jest kršenje pravila o postu. U rijetkim prilikama, Bog je suosjećajan i dopušta vjernicima koji ne poste da se oslobode svoje obveze posta, ali im također dopušta da proizvoljno odustanu od posta, što se smatra grijehom. Patrijarh Pavao predlaže da se razmotre obilježavanja krštenja i blagdana u crkvi, umjesto da se slave preobilnom ili masnom hranom. Umjesto toga, post bi trebao poslužiti kao prilika za štovanje svetoga i iskazivanje poštovanja prema Božjim željama.
Osim toga, post je razdoblje tijekom kojeg se Kristovi sljedbenici pripremaju za jedno od najznačajnijih vjerskih djela – primanje svete pričesti. Patrijarh Pavao često je raspravljao o praksi davanja pričesti Kristovim sljedbenicima, unatoč činjenici da je nisu primali onoliko često koliko su trebali, ali su se za taj događaj pripremali tijekom cijelog života. Post se koristio kao sredstvo za poticanje sljedbenika da dođu na pričest s čistom dušom, ali sam po sebi nije u potpunosti učinkovit. Srce svetca, miran duh i izbjegavanje grijeha, sve su to stvari potrebne za pristup svetom kaležu. Patrijarh Pavao naglasio je da je ključno pristupati svetoj pričesti s predanim duhom, bez žurbe, što će imati značajan religiozni učinak. Kao takav, post tijekom božićnog razdoblja nije samo razdoblje bez hrane, već uključuje i duhovnu predanost ničemu. To je prilika za Kristove sljedbenike da se pripreme za Božić ne samo primanjem fizičke kazne, već i unutarnjim promjenama, skromnim ponašanjem i ponovnim jačanjem vjere.
