Mustafa Nadarević, jedan od najvoljenijih glumaca sa prostora bivše Jugoslavije, retko je davao intervjue jer je želeo da sačuva svoju privatnost. Njegov izvanredan glumački talenat bio je često prepoznat i nagrađivan, ali publika ga je posebno zavolela kroz ulogu Izeta Fazlinovića u seriji „Lud, Zbunjen, Normalan“, što je učvrstilo njegov status čak i nakon raspada Jugoslavije.
U prvom razredu dobio je svoju debitantsku glumačku ulogu Crvenkapice u školskoj produkciji. Učitelj ga je odabrao za ovu ulogu zbog njegove duge kose i visokog glasa, što je obilježilo njegovo početno glumačko iskustvo. U srednjoj školi Nadarević se uključuje u amatersko kazalište “Viktor Car Emin”, čime počinje njegovo predanije bavljenje scenskom umjetnošću.
- Mustafa je rođen 2. maja 1943. u Banjoj Luci, od roditelja Mehmeda i Asje, čija romansa nije bila tipična. Njihova se zajednica suočila s otporom obitelji, no na kraju su se uspjeli vjenčati. Tragično, Mehmed je preminuo od tuberkuloze u dobi od 28 godina, ostavljajući Asju da sama odgaja njihova sina.
Asja je zbog izazovnih životnih okolnosti donijela odluku poslati Mustafu na studij u Zagreb, gdje je proveo značajnu godinu. Po povratku u Bosanski Novi završio je osnovnu školu da bi se preselio u Rijeku kod bake i djeda, gdje je njegova strast prema glumi nastavila cvjetati. Od ranog djetinjstva njegov je talent bio očit, a njegov portret Crvenkapice označio je početak njegovog putovanja. U srednjoj školi Mustafa se u potpunosti posvetio glumi, sudjelujući u amaterskom kazalištu, što mu je omogućilo da izbrusi vještine koje će kasnije definirati njegovu uspješnu karijeru.
Karijera na filmu i televiziji.Mustafa Nadarević imao je raznoliku i ispunjenu karijeru, a svaki lik koji je tumačio odražava njegovu predanost i ljubav prema glumačkom zanatu.Zijahov nastup u Kusturičinom filmu “Otac na službenom putu” iz 1985. godine, uz Mikija Manojlovića i Mirjanu Karanović, pokazao je njegov izuzetan glumački talent. Uslijedio je niz zapaženih djela među kojima su “Glembayjevi”, “Već viđeno”, “Gluvi barut”, “Kuduz”, “Puška za uspavljivanje”, “Ničija zemlja”, “Praznik u Sarajevu” i mnoga druga. .
Mnogi će ga se vjerojatno najviše prisjetiti po ulozi u seriji “Lud, zbunjen, normalan”, gdje je uz Senada Bašića i Moamera Kasumovića oživio nezaboravnog lika Izeta Fazlinovića. Na dan kada mu je umrla majka, sudjelovao je u predstavi.
- Nakon što mi je majka umrla, našao sam se u kazalištu kako bih preuzeo ulogu. Ovaj pristup mi se činio jednostavnijim. Služi kao sredstvo da pobjegnem od stvarnosti i zakoračim u lik koji nisam ja, što bol čini podnošljivijom. Izuzetna gluma može dovesti do ruba shizofrenije. Morate uložiti sve u izvedbu, istovremeno osiguravajući održavanje svoje mentalne dobrobiti.
Romantične veze.Mustafa je imao tri braka tijekom svog života, a svaki je imao svoju posebnu priču.Prvo je bio u braku s Jasnom, a zajedno imaju kćer Nađu, koja je danas povjesničarka umjetnosti. Nakon što su bili zajedno osam godina, par se razišao, no nastavili su održavati vezu preko svoje kćeri.
Snežana je bila njegova druga supruga, a zajedno su dobili dvoje djece: sina Ašu, koji je bio uspješan kao sportaš, i kćer Nanu, koja se trenutno bavi marketingom i PR menadžericom poznate američke kozmetičke kuće. marka. 25. travnja 2012. oženio se po treći put sa Slavicom Radović, talentiranom kostimografkinjom i scenografkinjom. Nažalost, njihova je romansa bila kratka. Nakon hrabre desetogodišnje borbe sa zloćudnim tumorom, Slavica je preminula u Ljubljani 7. lipnja 2012. godine.Zajedno su bili 15 godina, no njezina je smrt uzrokovala razvod koji je glumac iznimno teško podnosio.
- Nadarević je u svojim autobiografskim bilješkama istaknuo kako su život i gluma usko povezani, iako vjeruje da je gluma superiornija jer se na pozornici može više puta doživjeti smrt, a ipak nastaviti postojati. Nasuprot tome, život je nevješt izvođač; kad netko ode od nas, to je zauvijek. Jedini talent koji opstaje je preživljavanje, zajedno sa sjećanjima. Ispričao je i kako je upoznao Slavicu, kako ju je zaprosio te kako joj je pružio značajnu podršku u borbi s rakom dojke.
“Uvijek sam se fokusirao na ljudskost pojedinaca, a ne na njihova vjerska opredjeljenja. Ono što mi je važno su njihove kvalitete kao prijatelja, njihova iskrenost i njihova sposobnost za prijateljstvo. Oni koji su duboko odani svojoj vjeri često ostaju postojani u svojim uvjerenjima, odbacujući alternativne perspektive, međutim, važno im je prepoznati da postoje pojedinci iz mješovitih brakova koji život ne tumače samo kroz prizmu vjere.
- Napominje da je, iako ga je odgojila baka, morao učiti o vjeri, koja ga nije zaokupila.Prilikom mog posjeta baki u Bosanskom Novom, ona je inzistirala da navečer “učim”, što je značilo moliti se Bogu. Kao dijete, bila sam iscrpljena od cjelodnevne igre s drugom djecom i samo sam htjela zaspati, ali moja baka kao da nije razumjela i otežavala mi je. Iako vjerujem, ne bih rekao da sam ateist. Nasuprot tome, moja druga baka nikada me nije tjerala da idem u crkvu, ali ipak smo slavili Božić i Uskrs kod nje doma, unatoč tome što je njezin muž bio musliman; prihvatili smo sve tradicije.
Sklopio sam prijateljstva s pojedincima različitih vjera i nikada mi ne bi palo na pamet da gajim mržnju prema nekome samo zato što se njegova uvjerenja razlikuju od mojih. Kad bih imao opciju, ne bih se rodio kao Mustafa. Međutim, to je moja realnost i ja sam je prihvatio. Što se tiče mog odgoja, prihvatio sam ono što sam cijenio i odbacio ono što nisam. Tijekom života čovjek nastavlja učiti i sazrijevati, no naposljetku može preminuti a da se nikada nije istinski obrazovao.
