Finansije danas igraju ključnu ulogu u raznim stvarima, ali se posebno reflektuje i na današnje odnose. Ljudi gledaju kako da se finansijski osiguraju pored nekoga, a ova žena je dokazala suprotno.
Njihov prvi susret karakterizirala je lakoća, nije bilo napetosti ili svađe. Nisu uspjeli ostaviti traga, nisu uspjeli nositi maske ili se pretvarati da su inteligentniji nego što zapravo jesu. Razgovor je nastao bez ikakve pripreme i planiranja, kao da se poznaju dulje nego što se zapravo poznaju. Sa smiješkom je tražila ono što želi, ali je u tom trenutku već imala specifičan način razmišljanja o višestrukim problemima.
Nikada nije tražila nešto što nije mogla platiti. Bilo je to načelo koje se temeljilo na njezinoj dubokoj osnovi, bez obzira na ljude s kojima se okupljala, ona je zadržala svoju čast. Nije to bila pobuna, nije to bio znak nepoštivanja drugoga, već prije iskaz osobne krivnje i samopoštovanja. Večernji je povjetarac bio primamljiv i nedostajalo mu je značajnih emocija ili planiranja.
Kad je došlo vrijeme da se plati račun, jednostavno je predložio da svaka strana plati svoj dio. Složila se bez rezerve. “naravno, nema problema”, glatko je rekla, pokazujući da prijedlog nije imao nikakvog učinka na nju. Ovaj čin, iako možda nije značajan ili uobičajen drugima, imao je značajnu svrhu. Nakon što su se razdvojili, otputovala je u kuću svojih prijatelja, shvaćajući da je to još jedna tipična rasprava. Nije pazila na ishod, niti je pažljivo proučavala svaki izgled, ponašanje ili riječ.
Za nju je to bila ugodna večer s nekoliko planiranih ili očekivanih ciljeva. Međutim, sutradan se dogodio događaj koji ju je uznemirio. Na njezinu kućnu adresu stigao je cvjetni buket koji je istovremeno bio luksuzan i namjerno odabran. Uz cvijeće je poslana poruka koja je bila sažeta i značajna. Pisalo je: “Ti si prva žena koja je odbila naš zahtjev za plaćanjem računa. Prva koja je uskratila svoju kapitulaciju, uzrujala se ili nakon toga jednostavno nestala.” Riječi su je zaprepastile.
- Nisu bili patetični, nisu htjeli biti viđeni, jednostavno su govorili istinu – i jednostavnu i duboku. U tom je trenutku shvatila da iskustvo koje je doživjela nije bio samo obrok. Bilo je to tiho, gotovo neprimjetno vrednovanje prirode. Nije to bio potpuni neuspjeh, ali je bio način promatranja odgovora na male, dnevne pojave. Nije tražio pojedinca kojeg će slaviti riječima ili estetikom. Tražio je ravnotežu, međusobno poštovanje i nekoga tko cijeni neovisnost.
Shvatila je da je zapravo pokazala takvo ponašanje. Bez namjere da išta dokazuje, pokazala je nešto važnije – poštenje. Prepoznao ju je kao nekoga tko cijeni sebe, nekoga tko je svjestan svojih želja i tko se ne boji biti ono što jesi, unatoč mogućim posljedicama toga. Taj ju je događaj potaknuo da preispita način na koji ljudi komuniciraju – ne riječima, već djelima. Često je ono što radimo u uobičajenim, nasumičnim situacijama više informacija od onoga što bismo mogli reći tijekom sati rasprave.
Njezina jednostavna odluka da plati svoj dio večere bila je više od financijskog čina: bila je to utjelovljenje njezina stava, njezinih ograničenja i njezina pogleda na ljubav. Nije to bilo ništa posebno. No, u tom jednostavnom trenutku točno je locirana vrijednost trenutka. Tražila je samo da joj iskažu poštovanje, posvetila se ovoj zemlji jer je to željela, a ne zato što je to očekivala. Na mjesto je stigla bez prisile, s dojmom da ima vrijednost, a ne da bi udovoljila tuđim potrebama. Na kraju, najmanje se sjećala buketa, ni poruke, ni večere. Bila je to spoznaja da manje stvari, poput plaćanja članarine, mogu imati značajne posljedice. Povremeno odaju ključne informacije vezane uz vezu.
