Pokojni srpski patrijarh Pavle je bio a i danas je jako cijenjen u narodu i njegove mudre riječi se stalno ponavljaju. Danas govorimo otome šta je on smatrao najvećim zlom za porodicu.
Njegovo je ime zapamćeno kao simbol duhovne moći, poniznosti i znanja, a njegove riječi i danas imaju utjecaj na ljude, nadahnjujući ih diljem svijeta. Patrijarh Pavao posjedovao je i autoritet po položaju i srce vodstva. Njegov utjecaj na ljude bivše Jugoslavije također je globalan, njegova sposobnost prenošenja poruka ljubavi, poštovanja i istine temelji se na njegovoj jednostavnoj, ali dubokoj prirodi. Patrijarh Pavle nije bio mnogo razgovorljiv, ali su njegove riječi uvijek bile znakovite, snažne i prepoznatljive. Glas mu je bio miran, ali je posjedovao moć koja je utjecala na sudbine ljudi.
- U njegovim govorima skromnost, poniznost i ljubav nisu bile samo teme, već i osnovna načela kojima se služio u svakodnevnom životu. Pobožnost koju je propovijedao nije bila površna, već istinska i duboka – ljubav koja ne traži ništa zauzvrat, ljubav koja se daje bez očekivanja. Smatrao je da je ljubav ta koja povezuje ljude, povećava njihovu vjeru u mogućnost dobra i vraća vjeru u mogućnost bolje budućnosti. Presudno je bilo njegovo shvaćanje obitelji kao prve odgojne ustanove. Smatrao je da je obitelj temeljna jedinica u kojoj se uče vrijednosti poput poštovanja, ljubavi, brige i oprosta. Ove se vrijednosti ne uče same, već proizlaze iz svakodnevnih interakcija i asocijacija.
Obitelj mu je bila posvećena i smatrao je da ona može poslužiti kao temelj društva koje cijeni svakog pojedinca u njemu. Zbog toga je rekao da je obitelj temeljna jedinica društva, bez nje ne bi bilo konzistentnog društva ni zdravih interakcija među pojedincima. Takođe, skromnost i poniznost bile su važne vrednosti o kojima je govorio i svojim rečima i delima patrijarh Pavle. Njegovo učenje o ljubavi uključivalo je sugestiju da druge pojedince prihvatimo bez predrasuda, da se posvetimo drugima i da poštujemo najveću vrijednost svih ljudskih bića. Više voljeti, a manje osuđivati, često su ga citirali. povezan s tim, izjavio je da su osuda i predrasude najveća prijetnja jedinstvu. Ljudi obično procjenjuju i prosuđuju druge na temelju osobnog mišljenja, što je upravo ono što uzrokuje sukobe i uništavanje međuljudskih odnosa.
Patrijarh Pavle nije bio samo duhovni savjetnik, nego i značajan moralni uzor. Mislio je da će istina uvijek pobijediti laž i da će samo dobro ostati u vječnosti. Njegove upute o toleranciji bile su opsežne i uključivale su razumijevanje i prihvaćanje različitosti. Za njega se tolerancija nije smatrala slabošću, već prije znakom duhovne moći. Smatrao je da različita mišljenja nisu prijetnja, već prilika za rast i napredak. Danas njegova poruka još uvijek naglašava važnost traženja onoga što nas spaja, a ne onoga što nas razdvaja.
Njegova poruka o poniznosti i taštini bila je jasna – taštinu je okarakterizirao kao tihi otrov koji nepovoljno utječe na međuljudske odnose, jer pojedinci koji su zaokupljeni sobom ne mogu percipirati niti čuti druge. Taština je, smatra on, prepreka ljubavi jer onemogućuje izravnu vezu među pojedincima. Uzimajući te vrijednosti u obzir, njegov zahtjev za otvorenošću i razumijevanjem bio je zahtjev za duhovnim razvojem i rastom. Patrijarh Pavle je vjerovao da prava snaga nije ono što posjedujemo, nego ono što oslobodimo.
Vjerovao je da se život sastoji od izazova, padova i iskušenja, osim toga, smatrao je da se prava priroda čovječanstva ne temelji na tome koliko smo puta pali, već na tome koliko smo puta ustali. „Postanimo ljudi, unatoč našem etničkom podrijetlu“, bila je njegova molba za univerzalnu zajednicu koja se ne oslanja na vjersku ili etničku pripadnost, već na sposobnost ljubavi, pomoći i dijeljenja s drugima. Njegovo znanje i danas ima utjecaja na nas. U tom razdoblju sve više prevladavaju podijeljenost, sebičnost i otuđenost, značajnija je njegova poruka ljubavi, poštovanja, zajedništva i istine.
Danas nas još uvijek inspirira da se prisjetimo da prava snaga nije u buci koju stvaramo, već u tišini koju posjedujemo, ljubavi koju pokazujemo i duhovnosti koju prožimamo. Mnogi su Pavla smatrali duhovnim vođom, ali i duhovnim ocem koji nam je usadio spoznaju da budemo veliki u svojoj skromnosti, da budemo tihi u svijetu koji često traži samo buku i plitke istine. Patrijarh Pavle objašnjava da pravi značaj života proizlazi iz davanja. “Prava moć ne proizlazi iz onoga što posjedujemo, već iz onoga što dajemo”, rekao je ranije. I možda je cijela filozofija njegova života zarobljena u ovoj jednostavnoj izjavi. Njegove riječi nisu samo uspomena, već živa legenda koja nas potiče na ljubav, slogu i poštovanje.
