Da život piše najbolje romane uvjerili smo se svi do sada mnogo pua a to potvgrđuje i priča koju vam donosimo u nastavku…Te je sezone Central Park bio prekriven debelim slojem snijega. Grad je djelovao tromo, gotovo nepomično, no jedan je prizor promijenio cijelu situaciju. Mladi milijunaš i zaljubljenik u tehnologiju Ethan Walker vratio se s kasne rasprave s prijateljima kad je pokraj klupe zapazio hrpu starih plahti.
Tek nakon što je stao shvatio je da se ispod tog sloja nalazi mlada djevojka koja je bila smrznuta i bez svijesti, au rukama je držala dvoje uplakane djece. Bez imalo razmišljanja ih je zgrabio i otišao prema svom autu govoreći: “Sačekajte, molim vas…” Samo nekoliko minuta nakon toga već su bili u njegovoj osobnoj rezidenciji. Odmah je pozvana liječnica, pripremljene su sobe, a dva sata kasnije bebama je održavana temperatura, dok je djevojčica primila dozu infuzije. Ethan je sjedio pokraj njezina kreveta, bez micanja, sve dok joj kapci nisu zalepršali. “Gdje sam ja?” Šapnula je, pogledavši u djecu.
- “Na sigurnom”, rekao je, predstavljajući se. “Kako se zoveš?” “Sofija” je bio jedini odgovor koji se jedva čuo. Oni su moja braća: Lucas i Mateo. Ethan je prepoznao ubrzanje otkucaja svog srca. Kada se raspitivao za majku, Sofija mu je tiho odgovorila da je otišla, obećavši da će se vratiti po hranu, ali se nije pojavila. Nakon toga je objasnila ime žene, Natalie Ríos. Ethanovo je lice u tom trenutku izgubilo svoj sjaj. Bilo je to ime njegove prve ljubavi, žene koja je nestala prije sedamnaest godina, ostavivši iza sebe samo tišinu i sjećanje. Misli su mu počele povezivati dane i godine. Sofia je imala 17 godina. Natalie je nestala baš na vrijeme da rodi. Je li ova mlada dama zapravo bila njegova kći?
Noć je proveo u neizvjesnosti, a rano ujutro donio je odluku: želio je napraviti test očinstva, a da ga ne vide. Dok su laboratoriji radili svoj posao, on je virio kroz prozor u snijeg i snimao povremeni dječji plač i osjećao težinu prošlosti koju još nije shvatio. U međuvremenu ga je Sofia počela opuštati. Objasnila mu je da je njegova majka često razgovarala o muškarcu kojeg je obožavala, ali koji je bio s druge planete – prebogat da bi je ikada oženio. Nisam je napustio, rekao je Ethan bez glasa. Jednog dana je potpuno nestala. Sofia je to primijetila i rekla, “rekla je da će te zaštititi.” Kako bi spriječio tvoj narod da prihvati mene i nju.
Rezultati testa bili su trenutni. Liječnik je objavio: “Sofia je vaša kći.” Ethan je zatvorio oči koje su sadržavale mješavinu emocija, ljutnje i sreće. Godinama je vjerovao da ga je Natalie izdala, ali sada je shvatio da je ona njihovu ljubav i dijete zapravo odvela u opasan svijet u kojem je on živio. Kada se vratio u sobu, stavio je tabure pored Sofijinog kreveta. Rekao je to meni. Od ovog trenutka nadalje, više nikada nećete biti sami. Sofia je plakala, a on ju je prvi put zagrlio, pokušavajući nadoknaditi sve izgubljene godine, koje je nazvao “Sedamnaest”.
Sljedećih dana saznao je bolnu istinu: Natalie je umrla prije nekoliko mjeseci, radila je dva različita posla kako bi uzdržavala blizanke i Sofiju. Ethan je posjetio njezin grob sa svojom kćeri, držao se za ruke s njom i rekao: “Hvala što ste mi dopustili da se brinem o njoj.” Njihovi životi počeli su se mijenjati od tog trenutka nadalje. Sofia je pohađala privatne satove, blizanci su bili okruženi ljubavlju i sigurnošću, a Ethan je po prvi put nakon godina pronašao vrijednost u obiteljskom okruženju.
Dvorac je prije bio tih i neaktivan, a sada je ispunjen smijehom i dječjim glasovima. Jednog jutra, za vrijeme doručka, Sofia mu se obratila, vjerujem da bi mama bila zadovoljna s nama. Ethan je odgovorio, osjećajući težinu i ljepotu riječi: “Ovo je naš novi početak. Kunem ti se da te više nikada neću napustiti.
