Posljednjih godina je postalo uobičajeno da muškarci iz Srbije koji žive u manjim sredinama ne mogu naći bračnu partnericu i odlučuju se za ugovorene brakove sa ženama iz Albanije.
Narativ ljubavne priče Darka Miladinovića, koji je iz sela Beli Breg kod Aleksinca, i njegove supruge, koja se zove Maja Miladinović, pun je intrigantnih detalja koji objašnjavaju kako ljubav može prevladati kulturološke i vjerske razlike. Prije 10 godina Maja se odlučila udati za farmera Darka, a kao rezultat ljubavi i poštovanja prešla je na kršćanstvo i postala dio srpske obitelji. “Primijetila sam da posjeduje izuzetan talent, iako ima 14 godina više od mene. Sve je bilo dogovoreno, svi smo sjeli u kafić i čekali da tata odobri našu odluku da s Majom odemo u Srbiju i vidimo kakvo je prebivalište.
- Stvaranje novih prijateljstava i prvi susreti. Kada su Majini roditelji i brat i sestra posjetili Beli Breg, Darko je rekao da su bili zadovoljni onim što su vidjeli – njegovo veliko imanje, prizemnica, stado goveda, ovaca i peradi, te nekoliko hektara obradive zemlje, predstavljali su sigurno utočište za budućnost. Ja sam predan posao. Kad su pogledali moju rezidenciju, svekar je rekao da je moguće da dođem po Maju, odmah smo se zaručili, a iduće godine smo se vjenčali i dobili dijete Nikolu – priča Darko. Maja je tada donijela odluku o prelasku na pravoslavnu vjeru, što je bila njezina osobna odluka. „Maja“ je i sama priznala da se želi obratiti i primiti pravoslavnu vjeru.
Nitko je nije tjerao da sudjeluje – kaže Darko, napominjući da su Majin roditelji podržali njen izbor i sudjelovali u svečanoj ceremoniji. Suparničke trudnoće i borba za djecu Miladinovići su dobili dvoje djece, Nikolu i Nikolinu, no Maja i Darko su zbog rizične trudnoće bili u teškim situacijama. “Dijete sam rodila u osmom mjesecu, pa je bilo devet dana u inkubatoru. Nakon tri godine i Nikolina nam je kasno ušla, u 7. mjesecu. Imala je samo 750 grama, pretpostavljali smo da neće uspjeti”, prisjeća se Maja. Oba djeteta su zahtijevala opsežnu terapiju.
Zbog stresa oko brige za djecu, Darko je čak obolio, pa je odmah hospitaliziran. Briga za ženu i kćer dovela je do toga da sam bio bolestan, zbog čega sam završio u bolnici”, priznaje Darko. Prilagođavanje srpskoj tradiciji Maja, koja je rođena u Tirani, preuzela je kulturne i vjerske tradicije od svojih srpskih predaka. Priprema domaćih specijaliteta, poput sarmi i pečenja, nije bila njezina briga. Uživam u kuhanju, pripremam većinu hrane koja se ovdje konzumira. Čini mi se čudno da je sva hrana stavljena na stol, dakle, članovi obitelji brinu sami o sebi.
U Albaniji se svatko pojedinačno poslužuje, objašnjava Maja razliku između albanske i srpske tradicije. Unatoč znanju pripremanja srpskih jela, uključivanje u srpsku svakodnevicu nije bilo jednostavno. “Putovala sam na tečaj šest mjeseci, nedugo nakon toga sam dobila posao i počela istraživati svoj put. U početku mi je idioma teško padala, ali s vremenom sam se sve bolje upoznala s njom. Maja objašnjava to. Zajednički život i poteškoće Unatoč tome što desetljećima živi u Srbiji, Mayi su neke fraze i običaji još uvijek bili nepoznati. “Nemam svo znanje potrebno za govor, a kad sam se tek udala bilo mi je jako teško.
S vremenom sam počela učiti riječi i lako komunicirati sa svojom obitelji i zajednicom, priznaje Maja. Osim toga, ima prijateljicu iz Albanije koja živi u selu do njihovog, vole pričati na svom materinjem jeziku. Svi običaji nisu bili jednostavni. Maja je šokirana ponašanjem Srpkinja koje odlaze kasno u noć. Mojim roditeljima to nije bilo dopušteno. Ako sam odlučila otići, morala sam biti u krevetu do 11. Kad sam završila osnovnu školu, pohađala sam tečaj od šest mjeseci. Kasnije sam našao posao u tvornici obuće. To je bilo drugačije od života u Albaniji i Srbiji, prisjeća se Maja. Podvrgavanje zahtjevima obitelji i njihovo poštivanje.
Kada je Darko odlučio da se oženi Albankom, bio je svjestan tračeva koji će ga zadesiti. Unatoč njegovoj ugodnoj osobnosti, neki mještani su se protivili njegovom potezu. “Maja je bila prava snaha Srbije, svi su je grlili, a meni je najvažnije bilo da su moji roditelji bili zadovoljni njom. Ona ih ne oslovljava imenom, već kaže ‘majko’ i ‘tata’, što joj je divno priznanje u odnosu na današnje moderne djevojke. Tako kaže Darko.
Njegova supruga na vjenčanju nije nosila vjenčanicu, zbog čega joj je sada žao; međutim, to je bio njezin vlastiti izbor. Darko je uvijek bio od koristi Maji, čak joj je i pomagao u vožnji vozila; međutim, nije baš vješta u tome. Učim je voziti, ali ona to ne ide, bolje se snalazi u traktoru. Njihova priča primjer je sposobnosti ljubavi da prevlada kulturne, vjerske ili jezične barijere, a predan brak pun poštovanja može dovesti do sretne, skladne obitelji.
