Odrasla djeca mogu biti jako surova prema svojim ostarjelim i onemoćalim roditeljima koji žele samo malo ljubavi i pažnje bar kada su porodični praznici u toku. Pročitajte jednu priču u nastavku..
Barem ovaj Božić namjerava provesti sa sinom, snahom i unucima. Međutim, ono što je dobio bio je prezir. Kad je nazvao sina da ga obavijesti kada bi trebao doći, čuo je uzdah umora i nevoljkost prema gužvi. Nakon nekoliko mjeseci nazvala ga je snaha i izravno izvrijeđala njega i njegovu pokojnu suprugu, podsjetivši ga na njihovu zajedničku titulu “keramičara” i “čistača”. Tada je shvatio da se jednostavnom raspravom stvari neće riješiti. Kilometar prijeđen s bolom, ali i dostojanstvom. Nije želio stvarati scenu, ali je znao da je njegova šutnja značajna. Ono što supružnici nisu shvaćali je da je on desetljećima otplaćivao dug za kuću u kojoj su živjeli.
- U tom je trenutku odlučio spojiti linije. Otišao je u banku i jednostavno prestao plaćati. Službenik ga je upitao je li siguran, a njegov osmijeh je bio odgovor. Dokumentirao je jednu stranicu papira i cijela budućnost njegova sina bila je izmijenjena u trenu. Sljedeće noći bile su mu teške. Proučavao je stare slike i sjetio se Anne. Ostale su mu u sjećanju njezine davno izgovorene riječi: “Onog dana kada vaše dijete zaboravi tko je, sjetit će se kada izgubi ono što je dalo svom djetetu.” Mile je shvatio da kazna može doći s bilo koje strane – često je potrebno samo pustiti život da se dogodi. Na Božić, dok se čulo veselje grada, njegov dom je mirovao.
Nakon toga se ugasio telefon. Nasuprot tome, njegov sin je pokazao paniku. Glas mu je podrhtavao dok je objašnjavao da su ga posjetili djelatnici banke i rekli da im duguje novac te da će kuća biti predmet sudskog spora. Mile je tiho odgovorio da više ne plaća rate jer smatra da više nije na glasu. To je bio trenutak istine. Marko je prepoznao da je njegov otac temelj njihove rezidencije i da ga lako zanemaruje. U jednom izvješću Centra za socijalni rad u Beogradu dokumentirano je da su starije osobe u Srbiji često izložene ovoj vrsti emocionalnog odbacivanja i da su često žrtve nedostatka zahvalnosti svoje djece. Ovaj scenarij, iako opisan na fiktivan način, sadrži univerzalnu bol koja se često krije iza zatvorenih vrata doma.
Mile je bio jedan od tihih sudionika, ali njegova šutnja ima veći utjecaj na riječi nego njegove riječi. Nakon što je čuo istinu, Marko je promijenio perspektivu. Glas mu je postao slabiji dok je molio oca da ipak dođe, bez obzira na sve. Kad je Mile sutradan ujutro stigao, dočekao ga je mještanin u svečanom ruhu, sa stolom ispunjenim hranom i djecom koja su ga dočekala. Ivana, žena koja mu je nanijela najveću štetu, stala je ispred njega i nijemo mu se ispričala. Mile je bez imalo gorčine prepoznao istinu jer je lekcija naučena. Domaći informativni portal Blic.rs više je puta dokumentirao iste obiteljske probleme tijekom blagdana, kada na vidjelo dolaze dugogodišnje predrasude i nesličnosti među karakterima. Upravo u tim trenucima obično se pokazuje tko je spreman na pomirenje, a tko na daljnje udaljavanje.
Unatoč ozljedi, Mile je ipak odlučio pomoći drugima i tako sačuvati svoju obitelj. Najemotivniji trenutak dogodio se kada je unuk prišao i rekao mu da je on zapravo Djed Mraz. U njegovim riječima bilo je jednostavno dječje iskrenosti; rekao je. Mile je shvatio da su darovi malo važni, ali lekcije koje su se prenosile s roditelja na dijete bile su od velike vrijednosti. Iz džepa je izvadio omotnicu i dao je sinu. U njemu dokument koji potvrđuje da je hipoteka otplaćena i da je kuća sada zakonski njihova. No, rekao mu je da rezidencija nije sastavljena od zidova, već od ljubavi i poštovanja. U prilogu N1 televizije koji se bavi međugeneracijskim odnosom u obitelji, psiholozi savjetuju da roditelji ne bi trebali primarno financijski potpomagati svoju djecu, već da nauče kako sami voditi računa o svojim financijama.
To je Mile shvatio – njegova lekcija nije bila o novcu, nego o tome da pokaže da ljubav ima granicu kada se prestane cijeniti. Te večeri, dok su svi već spavali, stajao je na terasi i promatrao snijeg. Doživio je osjećaj ugode, kao da mu je pokojna supruga Ana u blizini, bio je ponosan na ono što je postigao. Smijeh njegovog sina bio je prije svega, a i sličan njegovim mladim godinama. Taj osmijeh bio je odgovor na pitanje je li lekcija bila učinkovita ili nije. Od tada Mile više ništa nije morao vratiti. I dječak i on naučili su da se roditeljska ljubav ne temelji na neprestanom davanju, već na tome da znaju kada prestati. A Božić, za koji se očekivalo da će biti najtužniji, umjesto toga postao je trenutak obiteljskog slavlja.
