Danas će u Sarajevu biti pokopan pjevač narodne muzike Halid Bešlić koji je ujedinio cijelu regiju. Njegova supruga Sejda i sin Dino su skrhani bolom a podršku im pružaju svi.
Njegova smrt nije samo završetak uspješne karijere, već i krajnji cilj umjetnika koji je svojom glazbom, djelovanjem i ljudskim suosjećanjem ostavio značajan trag u sudbinama milijuna. Očuvale su se ne samo pjesme, nego i brojne uspomene, humanitarno nasljeđe i ljubav koju je davao drugima. Otišao je sa značajnim iznosom gotovine i specifičnom oporukom koja je svima poznata u trenutku njegove smrti. Njegovi obližnji mještani tvrde da je Halid bio čovjek koji nikada nije skrivao vrijednost svoje obitelji.
Zbog toga smatraju da je sav svoj novac posvetio supruzi Sejdi, kako bi joj omogućio da se odrekne cjelokupne imovine u korist sina Dine. Ovaj izbor navodno nije bio neočekivan, jer je harmonija uvijek bila prisutna, bez problema i problema. Prema riječima njegovih prijatelja i suradnika, Halid je obično poricao da ima bilo kakav interes za slavu ili priznanje ako nije bio siguran u zdravlje svoje žene i djeteta. Njima je posvetio sva svoja postignuća, uključujući njihovu zaštitu i utjehu. Nije bio čovjek koji je tražio bogatstvo i sjaj, već je uživao u tišini, druženjima uz roštilj u dvorištu, dječjem smijehu i udobnosti doma.
Njegova su djeca, kako je prethodno rekao, postala središnja točka njegova svemira i uzrok njegove svakodnevne važnosti. Njegovi najmiliji upamtili su njegove riječi kako je u životu puno toga doživio, vidio, imao obitelj, ali da mu je ipak najveća radost obitelj. Supruga i djeca bili su ključni za njegovu sigurnost, a unuci su mu bili najveća nagrada. Kao rezultat toga, logično je vjerovati da im je dao sve, a činjenica da se njegova žena odrekla svoje imovine u korist sina samo je povećala njihovu kolektivnu moć i jedinstvo. U toj obitelji pojedinci koji se međusobno poznaju najbolje opisuju nedostatak sebičnosti, sve se dijeli, a ljubav i razumijevanje su obično prvi na redu.
Nakon vijesti o njegovoj smrti, njegov sin Dino se od oca oprostio sljedećim riječima. Na svom profilu na društvenim mrežama objavio je zajedničku sliku i napisao nekoliko jednostavnih, ali dubokih izjava. Priznao je da nema snage da izrazi sve svoje emocije, ali je bio svjestan da će njegovoj djeci, posebno unucima, otac jako nedostajati. U osobnom pismu prožetom emocijama poručio je da će nastojati da nikada ne odstupi od očevog povjerenja, da će ponosno nositi svoje prezime i teret koji mu je dodijeljen.
- Posljednji dio poruke uključivao je izjavu: “Tvoj Dino”, što je pojačalo vezu između oca i sina i pokazalo povezanost potonjeg s prvim. Ova narativna obiteljska priča pokazuje utjecaj koji je Halid imao, osim glazbe, on je bio i obiteljski čovjek. Njegov život pokazao je da se uspjeh ne temelji samo na broju koncerata, albuma ili popularnosti, već i na tome koliko je netko voljen i poštovan. Halid je upravo u tome uspio – usrećio je one kojima je bilo teško, pomogao onima koji su bili osiromašeni, a svojim osobnim životom pokazao je da se radost lako postiže. Mnogi se danas sjećaju njegovih pjesama, osobnih priča i poruka koje su bile emotivne. No, oni koji su ga osobno poznavali shvatili su da je više osoba nego pjevač. Bio je utjelovljenje skromnosti; unatoč brojnim primjerima hvalisanja, i dalje je zadržao skroman izgled.
Njegova je rezidencija bila prostor za koji je svatko imao pravo, gdje su se glazba i smijeh mogli čuti jasnije nego u drugim prostorima. Unatoč njegovom kratkom, ali značajnom životu, nasljeđe koje je ostavio za sobom i dalje je relevantno. Njegove će pjesme biti popularne i nakon njegove smrti, njegova obitelj pamtit će ga kao legendu, a posljednji događaji pamtit će ga kao običnog čovjeka koji se povezivao s običnim čovjekom. Poruka koju je slao cijelim životom bila je jednostavna: cijeniti druge i imati ulogu pomagača, pomagati drugima i braniti svoju obitelj.
Odlazak Halida Bešlića imao je rupu koja još uvijek nije popunjena, ali i pokazuje kako jedan čovjek iza sebe može ostaviti nešto značajnije od zajedničkog. Njegov glas će i dalje biti prepoznat, njegove riječi će se ponavljati, a njegova magnetska osobnost će biti zapamćena. Unatoč nedostatku njegove fizičke prisutnosti, njegova se legenda još uvijek gradi, a legendarne priče nikada nisu dovršene.
