Tragičan kraj života Silvane Armenulić: Ikona narodne glazbe koja je zauvijek ostala u srcima svojih obožavatelja
Dana 10. listopada 1976. godine, u tragičnoj prometnoj nesreći, život je izgubila Silvana Armenulić, jedna od najvećih pjevačica narodne glazbe bivše Jugoslavije. Silvana je poginula vraćajući se s koncerta u Aleksandrovcu, zajedno sa svojom sestrom Mirjanom Barjaktarević i violinistom Radetom Jašarevićem, koji su također tragično preminuli. Silvana, rođena 1939. godine u Doboju, bila je poznata po svom umjetničkom imenu koje je preuzela iz talijanske glumice Silvane Mangano. Iako je njezin život prekinut preuranjeno, njena glazba i danas živi u srcima mnogih obožavatelja.
Početak karijere i glazbeni uspjeh
Silvana Armenulić ostavila je neizbrisiv trag na jugoslavenskoj glazbenoj sceni, a njene pjesme poput “Cigani, sviraj, sviraj”, “Rane moje”, “Srce gori jer te voli” i “Sama sam” i dalje odjekuju. Međutim, pjesma koja je postala njen zaštitni znak i koja ju je učinila prepoznatljivom širom Balkana je “What Will My Life Do”. Njezin glas, koji je bio istovremeno moćan i emotivan, osvojio je mnoge ljubitelje narodne glazbe.
Silvana je bila poznata ne samo po svom izuzetnom glasu, već i po svojoj ljepoti, karizmi i neodoljivom šarmu. Ove osobine su joj omogućile da se uzdigne iznad svojih kolega i postane istinska zvijezda. U jesen 1961. godine, dok je bila na vrhuncu svoje karijere, Silvana je pronašla ljubav svog života u Radmilu Armenuliću. On je bio pjevač i, iako potekao iz dobrostojeće obitelji, bio je duboko zaljubljen u Silvanu.
Brak i obitelj
Silvana i Radmilo su se vjenčali 26. listopada 1961. godine, tajno, bez prisustva svojih roditelja. Zbog toga što su obitelj Radmila smatrala da je njegov brak s kafanskom pjevačicom neprikladan, on je dugo skrivao svoju vezu. Nakon tajnog vjenčanja, par je proslavio svoj brak u kafani Vidin Kapija, a potom su otišli u stan Radmilovih roditelja. Iako su se roditelji razočarali zbog toga što nisu bili obaviješteni o vjenčanju, njihova reakcija nije bila drastična. Kasnije su izrazili žaljenje zbog toga što nisu imali priliku upoznati Silvanu ranije.
Njihov brak je bio ispunjen i sretnim trenucima. Godine 1964. dobili su kćer Gordanu, koju su imenovali u čast Radmilove majke. Iako su imali svoju kćer i radili na izgradnji obiteljskog života, Silvana nije željela prestati pjevati, već je nastavila nastupati. Ipak, život nije uvijek bio pun sreće. Dok je Silvana bila na vrhuncu karijere, njezin otac Mehmed preminuo je u Doboju. Taj gubitak bio je bolan za nju, jer je njezin otac bio veliki obožavatelj glazbe i uvijek ju je podržavao.
Tragičan kraj
Nesreća koja je odnijela Silvanin život izazvala je mnoge neodgovorene upite i misterije. Prema nekim izvještajima, ona je možda bila osoba koja je vozila automobil, ali to nikada nije bilo potvrđeno. Silvanina smrt uvijek će biti obavijena velom misterije. Zanimljivo je da su, unatoč tome što se očekivalo da su već stigli u Beograd, bili još na sredini puta kada je došlo do nesreće.
Nakon nesreće, Silvanina kći Gordana, koja je imala samo 12 godina u trenutku majčine smrti, nije voljela govoriti o tim teškim trenucima. Sjećanje na svoju majku nosi u srcu i često odlazi na njezin grob, gdje stavlja dva bijela mramorna goluba u znak počasti. Silvanin suprug, Radmilo, prisjeća se svoje žene kao osobe koja je bila izuzetno hrabra, ne bojeći se izazova i opasnosti. Jednom prilikom, dok je boravila u Njemačkoj, Silvana je zabila ključ u stanu, a zatim se, bez straha, popela na visoku zgradu kako bi ponovno ušla kroz prozor kupaonice.
Zaključak: Život koji je ostavio neizbrisiv trag
Iako je život Silvane Armenulić prekinut prerano, njezina glazba i dalje živi u srcima mnogih. Njezin glazbeni opus, snaga njenog karaktera i njen nezaboravan šarm ostavili su dubok trag na sceni narodne glazbe. Svake godine, na godišnjicu njezine smrti, obožavatelji dolaze na njen grob kako bi odali počast velikoj umjetnici koja je bila simbol hrabrosti, ljepote i talenta. Njezin život i karijera ostaju inspiracija i danas, a njene pjesme će uvijek biti dio kolektivnog pamćenja.
