Kineska ekonomija je jedna od vodećih u svijetu i imaju jako veliki broj kvalitetnih proizvoda ali i maju isto tako i mnogo onih koji u sebi sadrže ponekad i opasne materije.
Gotovo nitko tko nije barem jednom ušao u trgovinu nije bio privučen niskim cijenama ili atraktivnim proizvodima u trgovini, bilo da se radilo o majicama, sitnicama za dom ili igračkama za djecu. Međutim, ispod atraktivnih cijena krije se priča koju mnogi ljudi ne shvaćaju sve do kasnije, kada shvate što se zapravo krije ispod tih proizvoda.
Jedan od prvih simptoma koji se osjeti okom ili nosom je specifičan, snažan miris kemikalija koji se obično osjeća u trgovinama koje imaju robu iz Kine. Taj miris nije slučajan i potječe od kemikalija koje se koriste tijekom proizvodnog procesa. Zabrinjavajuće je da su neke od tih tvari zabranjene u Europskoj uniji i SAD-u, dok su još uvijek dopuštene u Kini i drugim zemljama Azije.
Zanimljivo je da se ove kemikalije ne nalaze samo u jeftinim ili anonimnim proizvodima, ista tehnologija se koristi u mnogim popularnim markama odjeće. Mnogi dijelovi zapadne mode, uključujući luksuznu i sportsku odjeću, proizvode se u azijskim tvornicama gdje su propisi o štetnim tvarima manje strogi. Vlasnici tvornica koji žele smanjiti troškove često biraju najpristupačnija rješenja, ali ona su ujedno i najopasnija.
- Kao takve, kemikalije u natopljenoj odjeći dovode do izloženosti kemikalijama u svim dijelovima svijeta – od malih trgovina do velikih brendova. Studije su pokazale da brojni popularni modni brendovi koriste tvari poput ftalata, azo bojila i formaldehida. Ove kemikalije imaju jarku boju, povećavaju čvrstoću plastike i štite je od plijesni tijekom transporta, ali predstavljaju značajnu prijetnju zdravlju.
Posljedice uključuju alergijske reakcije, iritacije kože, hormonalne promjene i respiratorne probleme, a sve to ukazuje na to da stvarna cijena jeftine odjeće daleko premašuje cijenu na etiketi. Stručnjaci upozoravaju da kemikalije u odjeći nisu štetne samo za onoga tko ih nosi, već i za okoliš. Tekstilna industrija odgovorna je za otprilike 20% globalnog problema onečišćenja vode, jer mnogi industrijski pogoni ispuštaju otpadne vode u rijeke i oceane. Rezultati ove prekogranične granice doveli su do globalnog ekološkog problema.
Unatoč upozorenjima, potrošači i dalje kupuju proizvode zbog niske cijene i atraktivnog dizajna. “Brza moda” karakterizira se modernom garderobom koja zahtijeva malu količinu, ali se rijetko uzima u obzir skriveni trošak za zdravlje i planet. Psiholozi raspravljaju o tome da je trenutno zadovoljstvo često važnije od racionalnih briga, posebno kada rezultati nisu odmah vidljivi. Međutim, postoje neke praktične radnje koje se mogu poduzeti kako bi se smanjila opasnost.
Stručnjaci preporučuju da se nova odjeća uvijek opere prije nošenja, to se posebno odnosi na odjeću koja ne sadrži kemikalije. Kombiniranje vode sa sodom bikarbonom ili octom može ublažiti miris i štetne tvari. Osim toga, izbor prirodnih materijala s certifikatima poput GOTS-a smanjuje vjerojatnost da je tkanina bila izložena štetnim tvarima.
Obraćanje pažnje na etiketu i miris garderobe također može biti korisno – kemijski miris ili jarke boje koje su pretjerano izražene mogu ukazivati na intenzivnu kemijsku obradu, to vrijedi i za luksuzne marke, koje je glamuroznom prezentacijom bolje prikriti. Druga briga je status tvorničkih zaposlenika. U mnogim azijskim tvornicama zaposlenici su svakodnevno izloženi visokim koncentracijama otrovnih plinova, unatoč činjenici da su zaštitne mjere minimalne.
Globalna potražnja za jeftinom odjećom izravno je odgovorna za kršenje radnih i zdravstvenih propisa, a ova dodatna dimenzija morala pripisuje se kupovini. Ekolozi zagovaraju da bi rješenje problema bilo usporavanje popularnosti brze mode i usredotočivanje na kvalitetnu, dugotrajnu odjeću. Ovaj pristup ne samo da smanjuje količinu otpada, već i smanjuje potrebu za masovnom proizvodnjom koja negativno utječe na planet.
Savjesne odluke o potrošnji mogu imati neizravan učinak na smanjenje potražnje za otrovnom robom, što neizravno koristi okolišu i ljudskim pravima. U konačnici, garderoba bi trebala biti odraz mode i užitka, a ne izvor opasnosti. Sljedeći put kada primijetite izrazit miris kemikalija u trgovini, vrijedi razmisliti o tome što zapravo unosimo u svoje domove i svoja tijela. Moda može biti i sigurna i lijepa, ali samo ako poduzmemo inteligentnije mjere – za sebe, za druge i za planet. Svaka odluka o kupnji značajnija je od onoga što se na prvi pogled čini, a informirani potrošač je nužan da je promijeni.
