Danas je za vjernike pravoslavne vjeroispovijesti jako značajan crkveni praznik Sveta Petka a za nju se, kao i za većinu ostalih svetaca, vezuju neki narodni običaji i predanja.
Raspravljamo o životu i važnosti svete Petke, štovane svetice pravoslavlja, posebno za sljedbenike Srbije i regije Balkana. Njezina priča, pomiješana s vjerom, poniznošću i izvanrednim podvizima, tisućljećima je nadahnjivala ljude da traže duhovnu moć i pobožnost. Ona ima poseban status u srcima Kristovih sljedbenika zbog svoje pomoći bolesnima, siromašnima i onima kojima je bila potrebna utjeha, te do danas oni još uvijek vjeruju u njezine iscjeliteljske moći.
Sveta Petka rođena je tijekom 10. stoljeća u Epivatu, obalnom gradu na obali Mramornog mora, blizu Carigrada. Rođena je u bogatijoj i religioznijoj obitelji, a kao dijete bila je odana religiji do te mjere da je gotovo odustala od vjere u Boga. Njezino pravo ime bilo je Paraskeva, što na grčkom znači “petak”, pa je i kult povezan s njom posvećen tom danu. Od djetinjstva je sudjelovala u dobrotvornim akcijama i imala je snažno vjersko uvjerenje.
Nakon smrti roditelja, podijelila je svoje nasljedstvo među potrebitima i posvetila se kontemplativnom životu. Njene mlađe godine obilježili su post, molitva i život pun potpune predanosti. Jevtimijin brat, koji je također odabrao monaški put, postao je biskup Maditske, a posvetila se najtežem zadatku dugo vremena u Jordanskoj pustinji. Kasnije, prema predaji, anđeo joj se ukazao u snu i preporučio joj da se vrati u rodni kraj kako bi popularizirala Kristovu vjeru.
- Nakon povratka, živjela je još nekoliko godina, a zatim se povukla. Vjernici su je pokopali na niskoj razini, ali ne na gradskom groblju, već odvojeno. Prava čuda dogodila su se nakon njezine smrti, kada su ljudi koji su sanjali o njezinoj svetosti počeli primati poruke o njoj u snovima. Njezino “nepovredivo tijelo” prepoznato je nakon što su dva sljedbenika, svaki sa svojom vizijom, imala isto otkriće.
Ostaci su premješteni u hram i od tada je počelo njezino veliko štovanje. Kako je dokumentirala Srpska pravoslavna crkva, vjerska praksa Svete Petke brzo se proširila svijetom i izvan granica crkve, te je stoga postala jedna od najpoštovanijih svetica u cijeloj pravoslavnoj vjeri. Njezini ostaci su s vremenom više puta premještani, a svako novo mjesto pohrane dovelo je do novih izvještaja o čudesnim ozdravljenjima i drugih priča.
Ostaci Svete Petke premješteni su iz Epivata u Carigrad, zatim u Trnovo u Bugarskoj, a potom u Vidin i Vlašku. Na zahtjev kneginje Milice 1398. godine prevezeni su u Srbiju, gdje su čuvani u nekoliko vjerskih zajednica, uključujući Ljubostinju i Beograd. Kada je sultan Sulejman I. osvojio Beograd 1521. godine, ostaci su prevezeni u Carigrad. Tek 1641. godine, na poziv moldavske vlade, skupina je prebačena u grad Jaši u Rumunjskoj, gdje se i danas nalazi.
U Beogradu je, međutim, dio ostataka još uvijek postojao: dva prsta s ruke čuvaju se u kapeli Svete Petke na Kalemegdanu. Kršćanska vjera na području Balkana povezuje štovanje svetice s ljekovitom moći vode. U područjima posvećenim Velikoj petci često se vjeruje da izvori vode imaju iscjeliteljski i zaštitnički učinak. Ipak, ljudi i dalje donose vodu iz tih izvora u nadi da će izliječiti i spriječiti bolesti. Ova vjera i povezanost ljudi sa sveticom bili su važni u tome da je ona postala simbol nade i utjehe u teškim situacijama.
Kako je dokumentirano u Radio-televiziji Srbije, blagdan Velike petke, koji se slavi 27. listopada, najveći je i najposjećeniji u Srbiji. Kasnije se posvećeni vjerski objekti pretvaraju u mjesta za bogoslužje, rasprave i tradicionalne prakse. Uloga koju ima kao njegovateljice žena, bolesnih i siromašnih prvenstveno se prepoznaje, što mnoge vjernike navodi da daju obećanja i mole se za zdravlje i obitelj na taj dan.
Na taj dan vrijede posebni propisi: žene se ne smiju baviti teškim kućanskim poslovima, prati odjeću ili šivati, jer se vjeruje da se time pokazuje poštovanje prema svetici. Umjesto toga, preporučuje se molitva i posjećivanje hramova. Oni koji imaju zdravstvenih problema obično se kupaju u svetoj vodi, s molbom da ih ona izliječi. U popularnoj legendi, sveta Petka ima posebno dobrohotan duh prema bolesnima i ozlijeđenima. Mnoge predaje odnose se na način na koji se pojavljuje u snovima.
Oni koji su je smatrali snom opisuju je kao ozbiljnu ženu u crnoj odjeći koja nosi poruke i upozorenje. Smatra se da su ovi snovi očiti onima koji su skrenuli s kršćanskog puta, a osim toga, mogu ukazivati na iscjeljenje ili radost. Upravo je taj prikaz nje same u snovima povećao vjeru u njezinu čudotvornu sposobnost. i druženje s običnim ljudima. Danas je Velika Petka i dalje vrlo uključena u vjerski život pravoslavnog naroda. Njezina priča nije samo dio vjerskih knjiga, već je i živa tradicija koja se prenosi s roditelja na dijete.
Kako Politika objašnjava, ona predstavlja vjeru, nadu i dobročinstvo, vrijednosti koje su vremenski utemeljene i univerzalne. Sveta Petka postala je više od povijesne legende: ona je sada veza između neba i zemlje, između prošlosti i sadašnjosti te između ljudskog i božanskog. Danas njezina legenda i dalje nadahnjuje vjeru u vrijednost milosrđa i molitve, to su putevi do istinske sreće, a molbe joj se i dalje pišu svake godine.
