Danas govorimo o jednoj sedmoogodišnjoj djeojčici koja je bila toliko prisebna da je pozvala policiju kada je vidjela da sa njenim roditeljima nešto nije u redu.
Priča koju pokušavamo ispričati govori o hrabrosti mlade djevojke koja je spasila živote svojih roditelja. To je priča koja se odvija tijekom najmirnijih trenutaka, kada se svi osjećaju sigurno i ništa ne sluti na nadolazeću prijetnju. Dežurni časnik Marko nalazi se na željezničkoj stanici pod nadzorom starijeg redara, pokušavajući shvatiti nedostatak buke tijekom noći.
Nije bilo naznaka da će primiti hitan telefonski poziv, no telefon je ipak primio. Marko automatski odgovara, kao da je riječ o tipičnom telefonskom pozivu. S druge strane, čuje se drhtavi glasić bebe. Djevojčica, koja je imala između 7 i 8 godina, nervozno je rekla “Halo…”, a Marko je ubrzo shvatio da se događa nešto značajno. Njezin mlitav opis roditelja, kao da su “u sobi” i da se ne miču, odmah je upozorio Marka na opasnost.
Čak i tada mu je srce počelo lupati. Kad je čuo djevojčicinu bravu na vratima i da ne može doći do roditelja, Marko se zabrinuo. Čuo je njezine tihe suze i situacija je postala očitija – djevojčini roditelji bili su u smrtnoj opasnosti, zbog čega nisu mogli sami riješiti problem. Marko je shvatio da nema puno vremena, pa je poslao patrolu. U međuvremenu, ostao je na liniji s mladom damom, pokušavajući je utješiti, govoreći joj da će biti na sigurnom.
- Nakon deset minuta, patrolni automobil stiže na adresu. Policajac Petrović, koji ima 20 godina iskustva, izlazi iz automobila i prilazi kući s velikom pažnjom. Vrata su bila zapečaćena, pa se odmah uputio prema spavaćoj sobi. Shvatio je da su pozivi ove vrste gotovo uvijek najštetniji.
Unatoč prepoznavanju potencijalne prijetnje, nije mogao predvidjeti što će ga čekati. Kada je ušao u sobu, osvijetljenu noćnom lampom, Petrović je ugledao roditelje kako leže na podu, nesposobni pomoći djevojčici. Osjetio je miris, koji nije bio tipičan, i prepoznao ga je kao ugljikov dioksid. Reagirao je brzo, otvorio je prozore kako bi ušao svježi zrak, a zatim je brzo iznio mladu damu van. Srećom, nije bilo prekasno.
Nekoliko minuta kasnije, na mjesto događaja stigla je hitna pomoć, a roditeljima je odmah dan kisik. Unatoč tome što se nisu sjećali što se dogodilo, objašnjenje je ubrzo postalo očito: njihova kći im je spasila život. Djevojčino pozivanje u pomoć u pravom trenutku, samo 10 minuta kasnije, bilo je ključno. U tom trenutku, roditelji su primijetili svoju djevojčicu koja je sjedila pored njih i nisu mogli obuzdati emocije.
U tom trenutku sve je postalo očito – bez nje vjerojatno ne bi bilo sretnog završetka. Telefonski poziv izazvao je značajnu reakciju policije i medicinskog osoblja, te su osobe pokušavale shvatiti što se dogodilo u stvarnom svijetu. Mnogi su se pitali kako je ova djevojčica posjedovala takvu hrabrost. Unatoč ozbiljnosti situacije, Mia je ipak uspjela zadržati prisebnost i, što je najvažnije, zatražiti pomoć u pravo vrijeme.
Upravo je njezina sposobnost da ostane pribrana u prisutnosti velike opasnosti bila ključna za spašavanje njezina života. Unatoč nedostatku tragičnih posljedica tijekom noći, ova priča nije samo o sigurnosti pojedinca, već i o vrijednosti reakcije u opasnim situacijama. Mlada djevojka, koja se u početku činila kao obična djevojčica, u stvarnosti je bila ključ spašavanja života svojih roditelja. Ovaj događaj nas nadahnjuje da se sjetimo da čak i u najmračnijim trenucima, najmanji od nas mogu imati hrabrosti.
