Pjevač Željko Bebek je bio prvi solista najpopularnije rok jugosalovenske grupe Bijelo dugme i on je i otpjevao najveći broj njihovih hitova. On je jednom prilikom otkrio detalje o napuštanju benda.
U intervjuu za novinare, Bebek je objasnio da je spor između članova benda započeo mnogo prije njegovog odlaska, a jedno od glavnih pitanja bila je pjesma “Kosovska”, koju je Goran Bregović skladao na albanskom jeziku. Ova situacija nije bila ograničena samo na unutarnji sukob: pokazala je šire društvene i političke probleme koji su bili prisutni u to vrijeme. Prema Bebekovim riječima, spor se pojavio već godinu dana ranije, kada se Goran Bregović udaljio od tima.
- “Goran je već postao više producent nego član benda”, rekao je Bebek. Njegove riječi izražavaju osjećaj razočaranja i gubitka kontrole nad glazbom koju su zajedno stvarali. Ova promjena pozicija unutar benda povećala je težinu situacije, jer su mnogi članovi grupe, uključujući Bebeka, vjerovali da se krše njihove umjetničke slobode. Kao predani ljubitelj glazbe i predani umjetnik, Bebek je smatrao ideju da se rock glazba nanosi na nešto preekstremnom. “Nisam shvaćao zašto bi Bijelo dugme trebalo pjevati pjesmu na albanskom jeziku.”
Nemam problema s ovom pjesmom, ali mislim da nije prikladno vrijeme ni mjesto. Ova izjava ukazuje na njegovo uvjerenje da glazba ne bi trebala ovisiti o vanjskim silama, poput politike ili nacionalizma. U tom trenutku, o umjetnosti se raspravljalo sa strašću, a Bebek je nastojao održati jedinstvenu umjetničku filozofiju bez alegorije. Bebek je naglasio nužnost glazbenog izražavanja, koje bi trebalo biti nesputano i autentično, ne podlijegati pritisku okoline.
Tijekom rasprave, prisjetio se trenutka kada je odlučio da više neće dopustiti Goranove postupke. “Rekao sam mu: ‘Ako nastaviš s ovim pristupom, napustit ću bend.'” Ova izjava pokazuje njegovu odlučnost i hrabrost da brani svoje umjetničke principe, unatoč potencijalnom gubitku grupe koja je dovela do njegovog uspjeha. Ovaj trenutak nije bio samo značajan za njegovu karijeru, već je predstavljao i simboličan čin otpora umjetničkom nadzoru. Jedan od ključnih trenutaka u ovoj narativu je pjesma “Lipe Cvatu”, koja sadrži izjavu “Jugoslavija je tebi važna koliko i meni”.
Bebekov prezir prema političkim intrigama na Balkanu povećao je njegovu zabrinutost da se glazba ne bi trebala koristiti kao sredstvo za političke ili propagandne poruke. U tom trenutku, prolaz ozbiljnih poremećaja u tim regijama bio je očit. Nitko nije mogao predvidjeti težinu situacije, ali nisam htio birati između sustava podrške ili birati između svojih postupaka.
Ova izjava pojašnjava njegov sukob između umjetnosti i politike te vrijednost održavanja njegovih principa. Osim toga, njegov odlazak iz benda prije 40 godina imao je značajan utjecaj i na njegovu karijeru i na glazbenu scenu u cjelini. Bebek je postao simbol protivljenja političkom pritisku, a istovremeno je služio kao primjer kako umjetnost treba moći prijeći granice i ograničenja.
Danas se njegova borba za glazbenu slobodu i izražavanje nastavlja, a njegova postignuća inspiriraju nove glazbenike da slijede svoje ciljeve bez obzira na okolnosti. U intervjuima i koncertima, Bebek je često izjavljivao da je umjetnost sredstvo komunikacije koje može prevladati prepreke i različitosti među pojedincima.
U konačnici, Željko Bebek nije samo glazbenik, već i zagovornik generacije koja se protivila političkim i društvenim konvencijama. Njegova iskustva unutar Bijelog gumba olakšavaju razumijevanje problema s kojima se umjetnici susreću kada pokušavaju ostati vjerni sebi u svijetu u kojem je pritisak često neizbježan.
