Danas govorimo o Danu Svetog Jurija ili Đurđicu i narodnim predanjima koji su vezani za njega. Tako ćete u nastavku teksta saznati šta znači ako je na taj dan sunčano i toplo.
Ljudi su se prije oslanjali isključivo na prirodu, promatrajući promjene na nebu, šumi i oko kuće, vjerovali su da to aludira na ono što slijedi. Smatra se da Dan svetog Jurja, koji se slavi 16. studenog, ima značajnu povezanost s nadolazećom zimom. Ako je sunčeva svjetlost zračila tog određenog dana, govorilo se da blaga jesenska temperatura nije tipična, već signal koji treba dobro zapamtiti.
Popularna legenda kaže da kada je sunčano na Dan svetog Jurja, to implicira da će nadolazeća zima biti oštra, hladna i duga. Stariji ljudi su prije pripisivali sunčev smijeh činjenici da će zima kasnije pokazati svoje zube. Smatralo se da priroda ima uravnoteženu energiju, pa ako kasna jesen iznenada postane topla, zapravo će izgubiti ono što bi bila blaga zima.
Ta su se vjerovanja prenosila s roditelja na dijete, a značajno je da su često odgovarala stvarnim vremenskim obrascima, što je povećavalo povjerenje ljudi u prirodni svijet. Sunce u Đurđicu se prije smatralo posljednjim znakom topline prije naglog prijelaza. Ljudi vjeruju da je to bila opomena da se svi poslovi na polju trebaju završiti, a hrana i drva pripremiti, jer će prvi mrazevi doći ranije nego što se očekivalo. U selima se ovaj dan posebno slavio, jer je često označavao početak zimskih radova u kući, kao i oko domaćinstva.
- Ako je sunčeva svjetlost jarko zračila, domaćice su povećavale pripreme za zimu, dok su muškarci provjeravali alate, štale i druge predmete koji bi je otežavali. Osim što je sugerirala hladnoću, vjerovalo se i da sunčani kraj Đurđica posjeduje atribut promjenjivosti i čestih oborina. Ljudi su vjerovali da će se zime izmjenjivati između jakih mrazeva i odmrzavanja, što je bilo posebno teško za biljke i životinje.
U tim zimama pupoljci često smrznu, a stara stabla su negativno pogođena, što ljude čini opreznijima u pogledu planiranja poljoprivrede. Suprotno tome, snijeg koji je padao tijekom tih zima smatrao se korisnim, jer je osiguravao vlagu koja je bila važna zemlji tijekom proljeća. Sunčan Đurđic također je imao simboličko značenje međuljudskih odnosa. Mnogi su smatrali da je ovo vrijeme povoljno za obitelji da se okupljaju oko ognjišta, jer će hladnoća zbližiti ljude jedni s drugima.
Predviđalo se da će zime imati kratku, ali značajnu ulogu u priči, da će sudjelovati u druženju i zajedničkim poslovima u kući. Unatoč činjenici da su te zime bile hladne, u domovima je vladala toplina, jer su ljudi više vremena posvećivali jedni drugima. Nedavno su meteorolozi priznali da kratka sunčana razdoblja u studenom nisu nužno pokazatelj oštre zime. Međutim, intrigantno je koliko dugo su se ove tradicionalne prakse zadržale i koliko ih ljudi još uvijek cijene.
Danas, čak i ako vide sunce na Đurđiću, mnogi će odmah komentirati: “Tamo će biti hladno.” To postaje predmet rasprave u trgovinama, na ulicama, na poslu, a uobičajena izreka ima svoju moć i nosi malu dozu samopouzdanja – kao da priroda zapravo komunicira signale koje morate znati protumačiti. Unatoč modernim pristupima prognozi vremena koji su točniji, vrijednost tradicije i dalje ostaje.
Narodne priče poput ove ilustriraju ideju da smo svi dio dugog niza pojedinaca koji su živjeli u skladu s prirodnim svijetom, poštovali ga i slijedili. Bez obzira na stupanj u kojem sunčani dan Đurđića zaista inspirira hladnu zimu ili samo ugodnu jesen, on nas inspirira da se odreknemo stare navike stajanja, promatranja neba i pitanja što će nam sljedeće godišnje doba donijeti.
Zato, bez obzira na stupanj u kojem vjerujemo narodnoj izreci ili jednostavno uživamo u sunčanom vremenu u studenom, Đurđic i dalje ostaje značajan trenutak koji se povezuje s tradicijom. Također, nadolazeća zima pokazat će da priroda ima jedinstvenu logiku i progresiju te da su ljudi oduvijek pokušavali razumjeti ih i pridržavati se.
