U našoj regiji su na žalost penzioneri najugroženiji i iako je većina njih radila i po četrdeset godina sada jedva preživljavaju. Ukoliko imate dvadeset godina radnog staža i radili ste za minimalnu platu evo koliku penziju možete očekivati.
Unatoč povećanju mirovina od 14,8 posto od početka godine, što je u početku pružalo određenu utjehu, život umirovljenika i dalje nije lak. Povećanje mirovina je značajno, ali svakodnevni život starijih osoba pokazuje da ispod površine postoji veći problem koji vrijedi istražiti – težnja za ugodnim životom tijekom zlatnih godina uz mir i sigurnost.
Početak godine doveo je do najvećeg povećanja mirovina u novijoj povijesti, pa je prosječni iznos za siječanj 2025. iznosio otprilike 45.775 dolara. Mnogi ljudi koji su desetljećima posvetili svojim poslovima, posebno oni koji su imali 20 ili više godina iskustva, imali su mjesečni prihod veći ili jednak 100 eura. Međutim, stvarno stanje na terenu pokazuje da financijske brige starijih osoba nisu značajno smanjene.
Mnogi od njih i dalje žive blizu ruba egzistencije, pokušavajući ograničene resurse posvetiti osnovnim potrebama. Domaći mediji poput “Blica” dosljedno raspravljaju o gospodarskom napretku zemlje, a povećanje mirovina je značajno, ali još uvijek nije dovoljno za pokrivanje povećanih troškova života.
- Troškovi osnovnih namirnica, režija i lijekova porasli su posljednjih godina, zbog čega starije osobe moraju odlučiti što kupiti, a čega se odreći. Zato mnogi sudionici u tim pričama priznaju da je povećanje mirovina prvenstveno simbolično, a ne praktično, jer ne odgovara stvarnim potrebama starije populacije. Jedna od najvećih prepreka je ta što prijelaz iz zaposlenja u mirovinu obično prati značajno smanjenje prihoda. Ako tome dodate povećane zdravstvene potrebe starijih osoba, financijski teret postaje još veći.
Troškovi lijekova, redovitih pregleda, liječenja i medicinskih pomagala brzo se gomilaju, što ostavlja malo prostora za druge troškove. Mnogi pojedinci suočavaju se s grubom istinom: kako stare, treba im više novca, a imaju manje. Općeprihvaćeno je da su troškovi liječenja najveći teret za stariju populaciju. Kako izvještavaju novinari web stranice “Kurir”, umirovljenici se sve češće žale na nedostupnost određenih lijekova, povećane troškove ili nemogućnost liječenja na recept.
U tom slučaju, umirovljenik koji je sam i nema dodatne izvore prihoda lako može zapasti u financijske probleme. To je još jedan razlog zašto se neki stručnjaci sve više zalažu za reformu zdravstvenog i socijalnog sustava, kako bi se starijim osobama pružila veća pomoć. Osim klasičnih ekonomskih pitanja, postoje i zakonska rješenja koja utječu na visinu mirovina. Jedno od pitanja je vraćanje prava osobama kojima su ta prava prethodno bila uskraćena zbog političkih, kulturnih, vjerskih ili ideoloških razloga. Ovaj zakon daje pravo na novčanu naknadu onima koji su prošli proces rehabilitacije, kao i mogućnost izračuna dodatne godine staža za razdoblje provedeno u zatvoru.
Mnogi ljudi to smatraju i moralnom obvezom i konkretnim povećanjem mirovina, što može biti od velike važnosti za njihovu financijsku sigurnost. Novinarka portala “Stil Kurir” nedavno je dokumentirala da ovaj zakon služi kao oblik pravde za prošlost, jer uključuje pojedince koji su prethodno bili žrtve političkog progona i čija su prava uvelike narušena.
Prema njezinim riječima, dodatni staž dovodi do većih mirovina koje su više u skladu s njihovim stvarnim sudjelovanjem u radnoj snazi, a ne s administrativnim ograničenjima koja su im nekada bila nametnuta. Ovih rješenja je manje, ali imaju značajan utjecaj na one koje je sustav desetljećima marginalizirao. Međutim, unatoč tim promjenama, veliki broj starijih osoba i dalje živi na rubu siromaštva.
Povećanje mirovina imalo je pozitivan učinak, ali nije riješilo temeljni problem – visoke troškove života u usporedbi s mjesečnim prihodima. Mnogi stariji ljudi tvrde da moraju voditi sveobuhvatnu evidenciju svakog dinar, moraju planirati unaprijed i izbjegavati troškove koji su prije bili uobičajeni. Koncept starijeg čovjeka bez skrbi u starosti još je uvijek samo želja za većinu, svakodnevni život sada je sveden na matematičko preživljavanje. Posebno je teško onima kojima nedostaje obiteljska podrška ili dodatni prihod. Umirovljenici su dio najranjivije skupine, jer im nakon plaćanja osnovnih troškova života često ostane samo simboličan iznos.
Te osobe žive skromno, u samoći i često osjećaju teret financijske ili emocionalne odgovornosti. Osim toga, mnogima od njih nedostaje sposobnost prilagodbe promjenama. Budući da su ograničeni zdravstvenim i fizičkim problemima, potrebne su im i dodatne socijalne usluge. Ovo pitanje nije samo financijsko, već i društveno. Mnogi stručnjaci zagovaraju stav da stariji građani čine većinu kolektivnog iskustva i znanja te da im treba pružiti više poštovanja i sigurnosti. Unatoč sve većoj popularnosti mirovina, sve je očitije da sustav treba pružiti opsežniju, dugoročnu podršku: jeftinije lijekove, više centara za starije osobe, učinkovitije zdravstvene usluge i korisnije socijalne programe.
Bez ovih mjera, povećanje mirovina samo je privremeno rješenje, a ne dugoročno rješenje. U konačnici, konačni zaključak je da starije generacije treba češće poštovati i razumjeti. Zemlja možda na papiru pokazuje gospodarski rast, ali kvaliteta života starijih građana i dalje ovisi o brizi društva za najugroženije. Da bi se mirovina smatrala nagradom za trud cijelog života, a ne novim izvorom brige, potrebna su dodatna povećanja. Ključno je stvoriti sustav u kojem starije osobe žive s određenim stupnjem dostojanstva, imaju pomoć kada im je najpotrebnija i mogu se osloniti na državu, umjesto da se bore protiv nje.
