Soda bikarbona je jeftina n amirnica koju ima skoro svaka kuća i koja ima niz praktičnih primjena od korištenja u pripremi jela do čišćenja raznih površina. Ponekad se koristi i za ublažavanje žgaravice.
Gastritisi, posebno oni koji se javljaju u želucu, sve su učestaliji. Mnogi pojedinci oslanjaju se na recepte koje su čuli od susjedstva, s interneta ili od starijih rođaka, ali liječnici savjetuju da se ne treba kockati sa svojim zdravljem na svoju ruku. Nutricionistica Milka Raičević i gastroenterolog profesor dr. Vojislav Perišić u jutarnjem su programu raspravljali o tome koja ponašanja olakšavaju dobru probavu, a koja zapravo uzrokuju štetu želucu i njegovom sadržaju.
Njihova je rasprava bila lucidna, praktična i ispunjena relevantnim savjetima koji se mogu odmah primijeniti. Umjesto narativa o “Milnerovim rješenjima”, raspravljali su o onome što je zapravo uspješno. Najčešće pogreške povezane s gastritisom su Dr. Perišić odmah je raspravljao o jednoj od najčešćih zabluda: korištenju sode bikarbone za rješavanje žgaravice ili osjećaja težine. Prema njegovim riječima, ljudi obično konzumiraju sodu bikarbonu jer je to poznata navika, vjeruju da će se problem riješiti čim se kiselina poništi.
Međutim, objašnjava da je učinak kratkotrajan i nema korisnu svrhu za ljude koji imaju dugotrajne probleme sa želucem. Uobičajena slika je da netko pojede nešto što mu se ne sviđa, a zatim odmah uzme tabletu ili gazirano piće kako bi suzbio kiselinu. Ako se osjećate bolje nakon četrdeset minuta, to se smatra viškom kiseline, međutim, soda bikarbona ne rješava problem, rekao je. Objašnjava da soda bikarbona ima ograničeno trajanje djelovanja, nakon čega više neće imati nikakav učinak.
- Kao rezultat toga, ljudi je ne bi trebali koristiti kao sredstvo za liječenje ponavljajućih bolesti. Nastavio je da postoje lijekovi koji imaju dugotrajno djelovanje, zato pružaju stvarnu pomoć u kontroli kiseline i zaštiti sluznice želuca. Savjetuje da soda bikarbona nije dugoročno rješenje problema, već predlaže odgađanje problema na kratko vrijeme. Vlakna kao oblik zaštite želuca. Nutricionistica Milka Raičević složila se s gastroenterologom i naglasila važnost prehrane bogate vlaknima.
Objašnjava da umirujuća vlakna usporavaju proces probave, povećavaju snagu želuca i pomažu u smanjenju štetnih učinaka hrane koja može iritirati crijevnu stijenku. Napomenula je da mnogi pojedinci, posebno u Americi, zanemaruju hranu koja je uobičajena tijekom cijele godine i relativno je jeftina, a upravo je to hrana koja pruža najveće koristi. “Vlakna” nam pomažu želucu, a obično ih ne konzumiramo dovoljno. Što se tiče izbora hrane, odrekla bih se svih gljiva u korist ljudi s gastritisom. Teško ih je probaviti i malo ljudi ih uživa. Isto vrijedi i za luk, ali način na koji se priprema utječe na ishod.
Kako pripremiti luk za konzumaciju bez izazivanja probavnih smetnji. Raičević je predložio jednostavnu metodu za one koji uživaju u luku, ali im smeta. Tvrdi da se aroma luka može smanjiti stavljanjem u vodu i uklanjanjem rezultirajućeg mirisa. To je posebno problematično za ljude koji su osjetljivi na miris sumpora. Kada se oštar miris smanji, luk je podnošljiviji, a jelo zadržava svoj okus. Osim toga, navela je da postoji više vrsta luka, uključujući sremuš, koji se smatra blagim i obično nije problematičan.
Predlaže da se luk kombinira sa sirom ili vrhnjem jer će te namirnice ublažiti njegova pojačana svojstva. Posebno je spomenula da bismo trebali njegovati naviku većine svijeta, a to je započeti obrok salatom. Vjeruje da su sirovi kupus i svježa mrkva jednostavni za jelo i zdravi. Mogu biti dio dnevne prehrane. Kada se kuhaju u juhi, žrtvuju dio svoje nutritivne vrijednosti, stoga ih je najbolje konzumirati svježe. Zašto liječnik zadužen za gastroenterologiju smatra luk Bogom?
Dr. Perišić podržao je preporuke nutricionista i rekao da je luk korisna komponenta koja bi trebala biti dio prehrane, ali samo uz pravilnu metodu pripreme. Napomenuo je da luk sadrži kvercetin, biljnu molekulu protiv starenja koja ima zdravstvene prednosti. Sjetio se i načina na koji se luk pripremao u njegovoj obitelji. „Moja majka bi ga smanjila za pola, stavila na štednjak da se malo zagrije i tek onda bi ga dodala u juhu. Razumjela je da će to smanjiti intenzitet i pojednostaviti proces na želucu“, rekao je.
