Nakon ratnog sukoba koji se na naši prostorima desio početkom devedesetih u regiji su podignute međunacionalne tenzije a takvu situaciju potenciraju i političari.
Dijelimo s vama intrigantnu priču koja je u kratkom vremenskom razdoblju osvojila društvene mreže i privukla mnoštvo odgovora među lokalnim stanovništvom diljem regije. Radi se o anketi provedenoj na ulicama Sarajeva u kojoj je novinarima postavljeno pitanje koje se u početku smatralo provokativnim i, u početku, neugodnim: “Koju zemlju najviše prezirete?” Unatoč očekivanjima da će pitanje dati prostora za nacionalne podjele, politička razočaranja ili stara balkanska neslaganja, rezultati ankete pokazali su potpuno drugačiji obrazac.
Umjesto da gaje mržnju, građani Sarajeva pokazali su visok stupanj zrelosti, tolerancije i sposobnosti odbacivanja negativnih očekivanja. Jedno od najvećih nezaboravnih iskustava bio je način na koji je većina sudionika odmah negirala koncept mržnje prema drugim narodima. Ljudi su odgovorili iskreno, spontano i bez ikakvih naznaka netolerancije. “Politika je odvojena od običnih ljudi”, rekao je jedan prolaznik, “ali dijele sličan osnovni stav.”
Čak je u glasu imao i naznaku svog bivšeg poslodavca, ali to je u potpunosti bilo zbog umora povezanog s stalnim političkim sporovima koji se često stavljaju ispred stvarnih potreba stanovništva. Ovaj način razmišljanja dosljedno se ponavljao iz odgovora u odgovor, kao kolektivna izjava da obični ljudi žele mirno okruženje bez stalnog neprijateljstva i pritiska. U drugom dijelu ankete, novinari su razgovarali s mlađim pojedincima koji su bili prisutni, među njima su bili brojni studenti i radnici koji su pokušavali ostvariti svoje ciljeve.
- Gotovo uvijek su negirali koncept mržnje. Jedan mladić je upečatljivo rekao: „Mi na Balkanu imamo mnogo vlastitih problema koji su bezvrijedni ako mrzite nekog drugog… nema smisla.“ Ova rečenica sugerirala je mnogima u Sarajevu da je bezvrijedno mrziti nekog drugog kako bi se riješili vlastiti problemi. Neki su odgovorili podrugljivim smijehom, jedan muškarac srednjih godina radosno je izjavio da najviše prezire poreze, dok je druga žena požalila što bi radije izbjegavala cijene tržnica nego bilo koju zemlju.
Ova metodologija građana dokumentirana je i u medijima, a domaće web stranice poput Klix.ba, Avaza i N1 prethodno su raspravljale o sličnim društvenim odgovorima, što ukazuje na to da unatoč teškoj prošlosti, Sarajlije obično imaju najviši stupanj građanskog znanja i želje za suživotom. Ovi izvori jasno ukazuju na to da je Sarajevo grad koji je mnogo toga doživio, ali upravo zato stanovnici razumiju važnost mira više od bilo koga drugog. Ova analiza domaćih medija nije samo ohrabrujuća, već i podržava nalaze istraživanja: da ljudi imaju veći stupanj tolerancije nego politike.
Kako je istraživanje napredovalo, postalo je očito da se u Sarajevu, bez obzira na različita porijekla, kulture ili vjere, pojavljuje neobična, ali snažna kolektivna poruka: mržnja se više ne tolerira. Jedna mlađa žena priznala je da smatra da je “besmisleno prezirati državu” kada prosječna osoba u njoj uvijek najviše proizvodi u drugima. Drugi sudionik predložio je da se, umjesto gajenja mržnje prema toj temi, treba potruditi oko povezivanja, jer je život već težak za sve. Njihove riječi izražavale su duh grada koji se ne predaje mržnji unatoč tome što je tijekom vremena detaljno iskusio patnju.
U tri različita odlomka građani su opisali rezultate istraživanja koji su se slagali s nalazima portala poput Oslobođenja, koji su izvijestili da stanovnici Sarajeva imaju visok stupanj prihvaćanja drugih kultura i nacija u brojnim javnim anketama. Osim toga, web stranica Radija Sarajeva izvijestila je o sličnim odgovorima građana tijekom prethodnih istraživanja o međuetničkim odnosima, pri čemu je mlađa generacija posebno negirala koncept kolektivne mržnje. Osim toga, treći primarni domaći izvor, portal Nova BH, izvijestio je da građani žele stabilnost, ekonomske reforme i socijalnu sigurnost, dok se kontroverzne teme potpuno zanemaruju.
Kako su se bližili rezultati istraživanja, novinari su očekivali barem nekoliko negativnih odgovora, ali većina ispitanika odbila je raspravljati o mržnji. Umjesto toga, rasprava se u početku usredotočila na lokalna pitanja, poput zapošljavanja, životnog standarda, zdravstvene zaštite ili infrastrukture. Bilo je zanimljivo primijetiti da su mnogi sudionici bili spremni sudjelovati u komičnim situacijama, ali ne i u drugima. To je pokazalo da Sarajevo još uvijek posjeduje duh multikulturalizma koji desetljećima karakterizira grad. Jedan od najzrelijih odgovora bio je: „Mržnja nikome nikada nije koristila. Do znanja smo došli težim putem.“ Ova rečenica sažela je cijelu poruku istraživanja. Ovaj odgovor bio je dovoljan da se shvati kako ljudi percipiraju budućnost- ne kao potjeru za neprijateljima, već kao težnju za stabilnošću i kolektivnim napretkom.
Oni koji su očekivali eksplozivne odgovore, provokacije ili nacionalni bijes bili su šokirani. Umjesto toga, anketa je otkrila drugačije Sarajevo koje je željelo napredovati. U konačnici, cijela situacija imala je značajan utjecaj. Zabrinuti zbog prošlosti, političkih problema i pritisaka, Sarajlije se odlučuju za najpraktičniji pristup: mir, sklad i jednostavno ljudsko ponašanje. Poruka građana bila je jednostavna: ne bismo trebali nikoga mrziti, već razmisliti kako zajedno izgraditi pozitivniju budućnost. Ova zrelost učinila je anketu značajnijom od pitanja koje ju je potaknulo, pokazujući da je tolerancija često jača od bilo kakve uvrede.
