Svi se sigurno sjećamo 2020. godine kao godina u kojoj je vladao kovid virus i koji je zarazio cijeli svijet za kratko vrijeme. Međutim, ova majka se sigurno te godine sjeća po drugim stvarima.
Ova priča nije samo o gubitku nečega, već i o granicama prijateljstva i povjerenju koje može biti poljuljano u najranjivijim trenucima života. Priča se usredotočuje na majku koja je 2020. izgubila petogodišnjeg sina. Unatoč gubitku, pokušala je krenuti naprijed slijedeći riječi svoje prijateljice koja joj je predložila da nastavi. Međutim, život je često kompliciran nasumičnim preokretima i obratima, a jedan posjet toj istoj prijateljici promijenio je način na koji je gledala na svijet.
Nakon sinovljeve smrti, majka se borila sa svakodnevnim zadacima, dok joj je odana prijateljica i dalje govorila da mora pronaći način da krene naprijed sa svojim životom, umjesto da se zadržava na vlastitoj patnji. Te su je riječi na kraju dovele do željene inspiracije dok je pokušavala skupiti snagu da diše bez pritiska u prsima. I baš kad je pomislila da je postigla neku ravnotežu, njezina je prijateljica iznenada prešla u drugo stanje s novim položajem. Odlazak je bio brz i gotovo nagao, s malo pripreme ili objašnjenja, ali majka je vjerovala da je to jednostavno zbog različitih životnih okolnosti koje su putevi morali ukrstiti.
Dva mjeseca kasnije, namjeravala ju je posjetiti, a da je zapravo ne posjeti. Vjerovala je da će to pružiti utješnu toplinu ponovnom susretu. Međutim, njezin suputnik ju je primijetio na ulazu, njezin sjaj bio je izgubljen, kao da je svjedočila fantaziji umjesto osobi koju je voljela. Taj trenutak bio je prvi znak nečega skrivenog iza njezinih vrata što neće biti lako shvatiti. Majka je prošla kroz kuću, ali ono što je naišla bilo je dovoljno da je natjera da se predomisli.
- Na zidovima, prostori koji su trebali biti ispunjeni životom njezine prijateljice, umjesto toga bili su ispunjeni slikama njezina pokojnog djeteta. Bile su prisutne na svakom mjestu: na zidovima dnevne sobe, u hodniku, pa čak i u blagovaonici. Neke od njih bile su odsutne iz majčinog uma, nije ih namjeravala nikome pokazati, što implicira da ih je njezin suputnik imao u drugačijem obliku. Srce joj je počelo brže kucati, a hladnoća ju je obuzela tijelom. Još šokantnije iskustvo dogodilo se kada je pogledala prema stolici.
Njegova odjeća bila je tamo, bila je uredno složena. Majica koju je nosio prošlog ljeta, hlače u kojima je trčao po dvorištu i mala posuda u kojoj je držao cipele i čarape, sve je to bilo dio njegovog sjećanja, kao i sjećanja na ostale stanovnike kuće. Osim toga, bio je u tuđem domu. Cijeli prizor djelovao je jezivo, gotovo realizamski, kao da se uvukla u sobu koja pripada drugom svijetu, svijetu u kojem njezina bol više nije osobna. Kad je pokušala shvatiti što se događa, suprug joj je objasnio da joj je muž dao napravu. To objašnjenje bilo je slično udarcu.
Priznato je da su pokušali spojiti sinovljeve stvari kako bi napravili mali korak prema oporavku, ali majka nikada ne bi pomislila da bi on pristao da se ta sjećanja povežu s nekim drugim, posebno ne na način na koji su se povezala. Riječi koje su joj zastale u grlu dok je pokušavala shvatiti kako su se dvije osobe koje je voljela uplele u situaciju koja ih je, činilo se, izdala. Regionalni stručnjaci za mentalno zdravlje, poput Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu, često raspravljaju o tome kako gubitak može poprimiti neobične, čak i nasilne oblike.
Kada je osobi uskraćeno dijete ili ima duboku želju postati roditelj, može doći do emocionalne reakcije koja nadilazi granice stvarnosti. Ovi slučajevi, iako rijetki, pokazuju sposobnost osobe da prebrodi emocionalnu prazninu koju nema pojma kako ispuniti. Zato stručnjaci zagovaraju potrebu traženja psihološke pomoći nakon traumatičnih iskustava; bez liječenja, depresija može dovesti do ponašanja koje negativno utječe na druge. U tom trenutku, majka je shvatila da se njezin partner ne nosi samo s tugom, već je postao ovisan o tuzi do točke boli.
Unatoč razumijevanju da je njezin partner oduvijek volio njezina sina i godinama želio vlastito dijete, i dalje joj je nedostajalo razumijevanja da shvati stupanj u kojem je ta ljubav prešla granice prihvaćanja. Bez izražavanja ljutnje, umjesto toga pokazala je svoju zbunjenost i bol, jednostavno je odbacila kutiju s robom i otišla. Taj tihi odlazak bio je zaključak prijateljstva, zaključak priče koja je započela empatijom, a završila distancom bez ikakvih izgovorenih riječi. Studije poput one Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo često zagovaraju važnost graničnih stanja, neriješene traume ili neprepoznate depresije.
Ta su stanja neuhvatljiva i mogu uzrokovati ponašanje koje je teško za obje strane. Prilikom razmišljanja o gubitku djeteta, emocionalni raspon vjerojatno će biti značajan, a subjekti poput prijatelja ili supružnika mogu sudjelovati u vlastitim mehanizmima suočavanja, koji su ponekad pogrešno usmjereni, a ponekad i razorni. Ova naracija učinkovito opisuje različite reakcije na gubitak i razorne učinke emocionalnih odluka koje se donose bez racionalnosti.
Majka je tog dana napustila kuću bez kontroverzi, bez riječi koje bi negativno utjecale na bilo koga, ali sa srcem koje je u životu doživjelo dva različita slomljena srca. Prvi izgovor bio je gubitak sina, drugi je bila spoznaja da joj je osoba kojoj je vjerovala ukrala nešto što joj je bilo od velike važnosti: sjećanja koja je imala. To je bio trenutak kada je donijela odluku da prekine svaku komunikaciju s bivšim partnerom, znajući da će ostanak u toj vezi samo dovesti do pogoršanja rane.
Centar za socijalni rad Republike Srpske dokumentirao je da stručnjaci vjeruju da je prepoznavanje granica osobnih odnosa ključno za liječenje traumatičnih iskustava. Mnogi pojedinci vjeruju da je sve što proizlazi iz blizine i prijateljstva namijenjeno da bude korisno, ali ponekad je potrebno razlikovati suosjećanje od uplitanja u osobnu patnju drugoga. U konačnici, ova narativ prenosi duboku poruku o složenosti tuge i slučajnosti kako ona može utjecati na pojedince. Bol ne mora uvijek biti popraćena nasiljem, ali ponekad može biti uzrok specifičnih situacija. Za majku, to je bilo vrijeme u kojem je shvatila da se mora zaštititi ne samo od drugih, već i od svake potencijalne prijetnje rani koju je još uvijek nosila. Ovo je bio posljednji put da je vidjela svoju suputnicu.
