Ljudi koji imaju puno novca i veliko bogatstvo nikada nisu sigurni da li su ljudi oko njih tu iz koristi ili ljubavi i to stvara veliko nepovjerenje kod njih. U nastavku saznajte kako je jedan milijarder testirao ženu.
Kiša je padala tiho, prigušujući buku večernje gomile. Usred grada, na ugodnoj terasi, sjedio je Aleksandar Vren, koji je posjedovao sve to – moć, bogatstvo i dugotrajnu popularnost. Bio je to njegov trenutak slavlja: dogovor je sklopljen, natjecanje je dobiveno, a budućnost se očekivala. Ispijao je vino kojim je namjeravao pustiti taksista da ga odveze kući. Kasnije je prepoznao glas kao tih, mekan i sličan šapatu oluje. Podigao je pogled i prepoznao je. Vitka žena imala je kosu skupljenu u čvrstu punđu, imala je i dijete koje je čvrsto grlila u grudima.
Nije molila, nije preklinjala – jednostavno je stajala, posjedujući veličinu koja je bila namijenjena da se slomi u bilo kojoj prilici. Aleksandar je prepoznao nedostatak pokreta njegovog srca. Nakon toga, proučavao je njezine oči. Zelenkaste, duboke – prepoznao ih je. Oči za kojima je žudio. “Emily?” upitao je dalekim glasom koji je nagovještavao šok. Napravila je korak naprijed, kao da pokušava trčati. „Kako… znaš moje ime?“ upitao je, brzo ustajući, a stolica je zakazala. Nestala si prije 10 godina! Kiša je jače padala, a njih dvoje stajali su jedno pred drugim, poput stranaca i partnera koji su se upravo rastali. Beba je vrisnula, a Aleksandar je promatrao njihove oči – svoje. „Je li to… moj romantični partner?“
Emily je skrenula pogled, još uvijek grleći dijete. Nisam htjela prekinuti tvoju večer, samo sam te htjela obavijestiti. „Slučajno sam navratila da mu dam hranu.“ Aleksandar je drhtavim glasom pozvao konobara. Privatni prostor. “Sada.” Dok su ih otpratili unutra, Aleksandar je shvatio da ova večer neće biti posvećena uspjehu tržišta. Večeras će se susresti sa životom koji je bio njegov, kao i s djetetom koje nije poznavao. U osobnom prostoru restorana, rasvjeta je bila prigušena, što je stvaralo osjećaj tišine koji je bio u izravnom kontrastu s bukom grada vani. Emily se smjestila na rub plišane stolice, čvrsto se držala Elija kao da će ga netko odvesti ako ga pusti. Aleksandar je sjedio nasuprot nje, s rukama na stolu i pogledom koji nije napuštao njezino lice. “Reci mi sve”, rekao je tiho, ali značajno.
- “Nemoj me gnjaviti. Želim znati gdje si bila svih ovih godina.” Empress Catesby sjedila je na paperjastoj stolici i gledala u svoju stolicu. Nakon rastave, pokušao sam te kontaktirati. Pisao sam, zvao sam. Bio si nezadovoljan, odbijao si odgovoriti. Nakon toga sam shvatio da sam trudan.” Aleksandar je osjetio otkucaje srca. “Zašto nisi ušao u moju rezidenciju? Zašto me nisi obavijestio?” „Bila sam mlada i uobražena“, objasnila je kroz suze. Vaš šef ureda mi je rekao da ste htjeli izbjeći svaki kontakt. Nisam imala hrabrosti proći kroz vaš ulaz, s bebom na ramenima i tražiti pomoć. Nakon toga… izgubila sam posao. Na kraju sam pronašla žensko sklonište.
Bila sam sama. Aleksandar je neko vrijeme držao pogled nepomičnim, vizualizirao je Emily kako sjedi na hladnom podu skloništa, s rukom na trbuhu. Slika je povećala pritisak na njega koji nije očekivao. „A Eli?“ upitao je, sada gledajući svog sina, koji je mirno spavao u njezinom naručju. Rekla je da je rođen u državnoj bolnici. Borio se prva tri mjeseca. Bio je nemoćan. Nisam bila svjesna da moram koristiti pelene. Pokušavala sam učiniti što sam mogla – čistiti, prati suđe i jednostavno preživjeti. Svaki dan sam se pitala jesam li pogriješila što vas nisam obavijestila.
Aleksandar je ustao, prešao sobu i sjeo pokraj nje. Niste pogriješili, rekao je s promuklim i sentimentalnim glasom. Bila sam namamljena. Trebala sam te zaustaviti prije nego što si otišla. Trebala sam poslušati tvoje preporuke. Emily je obrisala suze rukavom. Nisam ti se obratila jer mi je nedostajalo suosjećanja za tebe. Došla sam do kraja svog putovanja jer sam bila iscrpljena. Nedostajalo mi je što bih mu dala za jelo. Aleksandar je osjetio kako mu se grlo sve više steže. Nećeš ponoviti istu grešku. Nikad više.” Njegov glas nije bio samo obećanje, već zavjet.
U tom trenutku stigao je konobar s toplim juhama i svježim kruhom. Emily je smjestila Elija na obližnju stolicu i počela jesti polako, gotovo suzdržano. Aleksandar je samo zurio u prostor kao da se boji da će se izgubiti ako skrene pogled. Nakon što su završili, komentirao je: „Trebali bismo posjetiti moju rezidenciju.” „Ne mogu”, brzo je uzviknula. „Ne uklapam se u ovu kohortu. To je bila tvoja rezidencija, carice”, rekao je. „i njegova. Ako bude potrebno, preuredit ću cijelu rezidenciju.
Zahtijevam da imaš prostora, udoban krevet i sigurnost.” Želim znati njegov prvi osmijeh ujutro, kao i smijeh koji ima kad ustane. Neću se kloniti njegovog života.” Empress je zastala, boreći se s izborom. „Što će misliti tvoji partneri?” Mediji? „Brineš se za svoj ugled.“ Alexander se ljutito smije. „Ugled? Koliko cijela stvar vrijedi ako ja sam ne poznajem dijete? Ako ti dopustim da ponovno nestaneš? Neka mediji pišu što žele. Ono što mi je važno jest da sam večeras otkrio ono što sam mislio da sam izgubio. Dok su izlazili iz restorana, kiša je prestala. Ulica je bila osvijetljena uličnim svjetlima, a atmosfera ispunjena mirisom novih početaka. Aleksandar je pustio limuzinu u zgradu i pomogao s asistencijom.
U tišini prilaza promatrao je Elija kako spava, srce mu je preplavljivalo nešto što nije osjećao godinama – toplina ili možda nada. U njegovoj kući na obali, osoblje je bilo spremno pomoći. Emily je isprva sumnjala u ulazak u sobu, oči su joj bile širom otvorene od dekadentnog interijera. Ne moraš se bojati, rekao je Aleksandar. Ovaj prostor je temperaturno ugodan i bez tebe. „Večeras se vraćamo u rezidenciju.“ Te večeri, dok je Eli spavao u sobi punoj igračaka koje je Aleksandar osigurao, Emily je stajala na balkonu, gledajući ocean. Alexandar ju je slijedio i pokrio je svojim kaputom. „Nemam pojma kako bih opisao ove godine“, rekao je tihim glasom.
Predložila je da možda ne moraš to učiniti. „Možda je dovoljno da si sada ovdje.“ Pogledao ju je i među njima se razvila veza koju ni vrijeme ni bol nisu mogli prekinuti – povratak vjere. U tom trenutku, Aleksandar je shvatio da ovo nije samo razgovor. Ovo je bio novi početak. Za njega, kao i za njegovu voljenu Emily, kao i za malog Elija. I da će, prvi put nakon dugo vremena, imati ne samo novčanu dobit, već i obitelj.
