Probavni problemi mogu biti veoma česti ako ignorišete neke znakove koje Vam Vaše tijelo šalje. Često se ispostavi da ljudi koji imaju nadutost i gasove zapravo imaju sindrom nervoznog crijeva.
Naša tijela komuniciraju s nama kada nešto nije u redu. Moramo slušati svoja tijela i obraćati pažnju na ono što nam govore. Jedan dio tijela koji to često potiče su naša crijeva. Ova duga, spiralna struktura u našem želucu nije samo uključena u probavu hrane, već je uključena i u regulaciju brojnih procesa, uključujući imunološki sustav, raspoloženje i cjelokupni sastav tijela.
Kada se ta ravnoteža izgubi, nastaju problemi koji značajno utječu na naš svakodnevni život. Znakovi koje treba ignorirati Sve se više ljudi različitih dobnih skupina, posebno mlađe osobe, žale na simptome poput nadutosti, bolova u trbuhu, čestih krčanja u crijevima, zatvora ili proljeva. Iako su ovi simptomi ponekad uzrokovani stresom ili promjenama u prehrani, često su pokazatelj sindroma iritabilnog crijeva (IBS), koji pogađa otprilike jednu od pet osoba.
Žene su posebno ranjive tijekom razdoblja visoke hormonalne aktivnosti, kao što su tijekom puberteta, poroda ili menopauze. IBS se razlikuje od uobičajenih probavnih bolesti jer je funkcionalno stanje, što znači da nema vidljivog oštećenja probavnog sustava, ali simptomi su i dalje prilično teški i iscrpljujući. Osobe s IBS-om mogu imati bolove u trbuhu, promjene u pražnjenju crijeva (zatvor, proljev ili oboje), nadutost i mogu vjerovati da nisu potpuno siti.
Kada se IBS prepoznaje i kako započeti liječenje? Prema kliničkim smjernicama, dijagnoza IBS-a postavlja se kada simptomi traju najmanje tri mjeseca i javljaju se redovito. Ključno je prepoznati da sama prisutnost proljeva ili zatvora bez bolova u trbuhu ne mora nužno ukazivati na IBS. U ovom slučaju se češće govori o funkcionalnom zatvoru ili funkcionalnom proljevu.
Obilježje IBS-a je da simptomi nisu uzrokovani organskim problemima. To implicira da liječnici ne prepoznaju upalu, tumore ili druge fizičke promjene tijekom pregleda (poput kolonoskopija ili laboratorijskih testova), unatoč tome što su simptomi prisutni i općenito prilično teški. Upravo ta “nevidljivost” problema doprinosi dodatnim frustracijama sindroma za pacijente koji traže specifične odgovore.
Veza između crijeva i mozga: stres kao katalizator Jedan od primarnih simptoma IBS-a je pretjerana reaktivnost crijeva na unutarnje i vanjske okidače. To implicira da nešto što bi se drugima smatralo bezopasnim, poput tipičnog obroka, može dovesti do jake boli, nadutosti ili grčeva kod osoba s IBS-om. Stručnjaci vjeruju da je ova pojačana reakcija uzrokovana smanjenom komunikacijom između mozga i crijeva. Zato stres ima značajnu ulogu. Oni koji su kronično pod stresom ili imaju anksioznu osobnost često opisuju porast simptoma.
- Zanimljivo je da je broj ljudi koji posjećuju liječnike zbog IBS-a gotovo isti kao i broj onih koji posjećuju liječnike zbog dijabetesa, visokog krvnog tlaka ili astme, unatoč tome što IBS nije opasan po život. Kako dobiti liječenje. Liječenje IBS-a ovisi o primarnim simptomima. Ako je problem zatvor, pristup je drugačiji nego kod proljeva ili nadutosti. Prvi korak je često promjena načina prehrane – mnogi pacijenti doživljavaju poboljšanje kada eliminiraju određene vrste ugljikohidrata koje crijeva teško prerađuju.
Ova dijeta naziva se FODMAP dijeta i uključuje izbjegavanje sastojaka koji uzrokuju plinove ili nelagodu, ovi sastojci nisu fermentabilni. Osim prehrane, liječenje pretilosti ovisi i o upravljanju stresom. Psihološka podrška, kognitivno-bihevioralna terapija i tehnike opuštanja mogu olakšati kontrolu simptoma. Obično je potreban timski pristup koji uključuje gastroenterologa, dijetetičara i psihologa. Uloga probiotika u ublažavanju simptoma. Među preporučenim dodacima prehrani, probiotici su posebno značajni. Sojevi poput Lactobacillus plantarum 299v (Lp299v) posebno su značajni, ovaj soj je pokazao učinkovitost u smanjenju plinova, nadutosti i boli.
Preporuke Svjetske gastroenterološke organizacije sugeriraju da trajanje terapije ovim probioticima treba biti najmanje tri mjeseca kako bi se osjetila puna korist. Sindrom iritabilnog crijeva je dugotrajno stanje koje nema po život opasne učinke, ali značajno narušava kvalitetu svakodnevnog funkcioniranja. Promjenama načina života, prehranom i naprednom medicinskom skrbi simptomi se mogu kontrolirati, a pacijenti se mogu vratiti svojim svakodnevnim aktivnostima uz što manje poteškoća.
