Jedna od najgorih osobina koju imaju ljudi je pohlepa koja obično nema granica. U našoj današnjoj priči svekrva je htijela da uzme sve svojoj snahi i sinu misleći da stvari treba da budu onakve kakve ona želi.
Ponekad problem nije u novčanoj pomoći, stanu ili dokumentima, već u granicama koje su nevidljive i odvajaju domenu brige od kontrole obitelji, pri čemu je ova potonja problematična. Upravo se takva situacija dogodila Marini, mladoj, uspješnoj ženi koja je vjerovala da je pitanje imovine riješeno kada je sama kupila stan, prije braka. Međutim, ono što Marina nije mogla predvidjeti jest da će njezin osobni prostor postati bojno polje između nje i žene koja je odbijala vjerovati da više nije vodeća figura u životu svoje djece – Tatjane Petrovne, njezine svekrve. Stan kao utjelovljenje moći, a ne kvadrat. Marinina kuhinja bila je uzor stabilnosti.
Čista, uredna, funkcionalna, predstavljala je Marinin život s njezinim vlastitim naporima. Međutim, upravo je to bio problem. Za Tatjanu Petrovnu kuhinja nije bila primjer sigurnosti njezine snahe, već prije opasnost. Prvi šok: “Moje dijete nema ništa” Ulazak svekrve bio je neplaniran i bučan; donijela je sa sobom popularnu melodiju pritužbe. U njenom shvaćanju stvarnosti, Aleksej – Marinin suprug – bio je krivac: bez vlastitog stana bez imovine bez “muške moći”
U toj priči, Marina nije bila partnerica, već lopov. “Tko je on tebi? Gost?” – bilo je pitanje na koje je nedostajao odgovor, već kapitulacija. Međutim, Marina je ostala mirna. Detaljno i točno je opisala događaje: Stan je bio u prethodnom vlasništvu prije vjenčanja. stan je njezina odgovornost Aleksej je dokumentiran kao da ima legitimnu registraciju. Međutim, činjenice nisu bile važne u svijetu u kojem je emocionalna ucjena bila primarna metoda. Sram i usporedba kao oblik manipulacije Tatjana Petrovna preuzima tradicionalno oružje: Mišljenje susjede (Valentina Ivanovna kao krajnji sudac morala) Sramoćenje dječaka pred suprugom.
- Prebacivanje krivnje na Marinu, koja “pere obitelj” U tom trenutku, stvarni problem je očit: nije stan ono što negativno utječe na Tatjanu Petrovnu, već gubitak kontrole nad sinom. Potpuna tišina Najzabrinjavajući dio cijele situacije bio je Aleksejev početni stav. Njegova šutnja, pogled prema dolje i pokušaji da “ublaži” situaciju zapravo su imali jednu svrhu: nedostatak izbori. A ne zauzimanje strane u tim sporovima često je odluka koja se protivi braku. Marina je toga eksplicitno svjesna. Prilika: Kada izgovor “majka” više nije relevantan Kada Aleksej konačno izjavi: Oženjen sam. – u kuhinji dolazi do tektonskog pomaka. Za Tatjanu Petrovnu ovo nije spor.
To je špijuniranje. Njezin odgovor je tipičan: dramatizacija njegovog osobnog statusa žrtve sjećanje na porod, smrt i samohrano majčinstvo priznavanje majčinstva kao trajne obveze Međutim, Marina više ne popušta. Ja sam njegova supruga. Ti si gost. Gost koji nije bio pozvan. Ova rečenica trajno mijenja dinamiku. Drugi napad: Papire, zakonodavstvo i iluzija pravde Kada se pritisak emocija ne može uspješno primijeniti, Tatjana Petrovna prelazi na višu razinu pritiska koja je kvazi-legalna. Nosi kofer i tumači zakon prema svojim osobnim zahtjevima i željama “pola stan”.
Marina ostaje pribrana. Razumije razliku između: kršenja zakona Priča iz susjedstva I on izričito navodi granicu: Sudovi su namijenjeni da budu mjesto za prenošenje činjenica, a ne za ucjenu. Odluke koja ima značajan utjecaj. Konačni dolazak svekrve, za koju se kaže da je suosjećajna, zapravo je rok. Ili: reprodukcija imovine ili kazna i javna sramota U tom trenutku, prvi put, Marina ne samo da štiti sebe, već i štiti područje braka. Aleksej napreduje prema zrelosti. Njegove riječi su: Biram sebe. I obitelj s kojom sam povezan, Marininu obitelj. One signaliziraju završetak jednog niza i početak drugog.
Obitelj ne proizlazi iz krvi, već je to odluka. Ova pripovijest nema potpuno miran završetak. Počet će glasine. Priče će se pričati. Tatjana Petrovna neće odjednom nestati iz njihovih života. Ali nešto što se ne može poništeno. Marinin odgovor: poštovanje jasne granice kolega, a ne posjetitelj Aleksej je izgubio vjeru, ali je i dalje zadržao svoju individualnost.
Jer brak nije dodatak roditeljstvu, već partnerstvo između dvoje odraslih koji biraju jedno drugo – unatoč teškoćama. Dok su sjedili u kuhinji, među mnogim pitama, Marina je prepoznala: Ono što se temelji na izbornom procesu ne raspada se. Održane su samo stvari koje su se temeljile na strahu. To je bio početni prethodnik novog koncepta.
