Ponekad majke ne mogu da se pomire sa činjenicom da je njihov sin mezimac odrastao i da je našao ženu sa kojom želi da zasnuje porodicu i one su jako zle prema svojim snahama.
Sve se činilo savršenim. Cvijeće, glazba i svjetlost svijeća – sve je to nalikovalo bajci. Svi su sudjelovali u tome, uključujući i djevojke, koje su plesale, nazdravljale i smijale se. A ja, u haljini koju sam osobno odabrala, osjećala sam se kao da živim svoj san. Dok nije stigla. Moja svekrva, u kostimu koji je više nalikovao kostimu za svečanu priredbu nego tipičnom kostimu majke mladoženje. Nasmiješila se, ali s onim poznatim tinejdžerskim izrazom u očima – onim koji prenosi sram, a ne slavlje. „Draga“, uzviknula je dovoljno glasno da svi čuju, „želim da znaš da moj sin nije običan u vezi s tobom.
- I da ne uzimaš novac, kako neki ljudi vjeruju.“ U sobi je zavladala tišina. Netko se čak i ugušio od srama. Promatrala sam kako mi krv udara u lice. Srce mi je prebrzo lupalo, ruke su mi se tresle. Nisam bila sigurna trebam li se smijati ili plakati. Nakon toga sam promatrala svog supruga, a izraz njegovog lica pokazivao je da se ništa ne može očekivati tijekom večerašnjeg događaja. Budući da je zgrabio mikrofon i prišao majci, nastalo je tišina koja je uslijedila bila preteča dugog razgovora koji će se dogoditi godinama kasnije.
Dvorana je bila toliko tiha da sam mogla čuti kako orkestar prestaje svirati, kako konobari zastaju s pladnjevima u rukama, čak i svijeća na stolu koja je treperila od napetosti. Svi su pogledali mog supruga Marka dok je ustajao i dolazio do majke. Izraz lica mu je bio smiren, ali snažan. Uzeo je mikrofon od voditeljice i postavio se ispred nje. Mama, započeo je s tipičnim nedostatkom strasti, “kad sam bio mlad, učila si me da cijenim žene, da se ljubav temelji na povjerenju i odanosti.” Svekrova majka se nesigurno nasmijala. “Marko, dušo, nisam namjeravala učiniti ništa štetno, svi znaju da se samo šalim.” “Ne, mama”, rekao je, “Nisi govorila kao majka tijekom večeri.
Govorila si istim intenzitetom kao netko tko želi nauditi.” Uslijedilo je razdoblje tišine. Netko iz publike pokušao je promijeniti temu smijehom, ali nije uspjelo. Nastavio je: „Znate, kad sam sreo Jelenu, nisam bio siguran je li ona žena kojoj bih se posvetio. Međutim, kad sam vidio kako se posvećuje svima, kako pomaže onima koji joj nikada nisu izrazili zahvalnost, znao sam da jest.“ Suprugova majka ih je promatrala. Ne moraš to sada reći, pred svima, rekla je tihim glasom, ali mikrofon je pojačao riječi.
Marko ju je promatrao i rekao: „Ne, mama. Moram ovo reći odmah.“ Prišao mi je, a ja sam i dalje stajala tamo sa suzama koje su mi tekle niz lice. Svladao me i uhvatio za ruku. Ovu ženu ne zanima novac, ona je ovdje jer je zaljubljena u mene. Osim toga, imala je smjelosti cijeniti me unatoč tome što to nisam zaslužila.“ Ljudi su počeli pričati, neki od njih su već prali oči. Znaš što? upitao je majku. Možda misliš da me štitiš, ali večeras si me sramotno razotkrila. Ne zato što si spomenuo njezino ime – već zato što si pokazao koliko malo mi vjeruješ.
Budući da ne vjeruješ da me žena koja je zgodna može voljeti, to nije istina. Nitko se nije usudio izaći. Moja svekrva je bila nepomična, a ja sam osjetila suze kako mi teku niz lice, ne zbog tuge, već zbog olakšanja. Marko je ugasio mikrofon, prišao mi i zagrlio me oko glave. Želim da svi znaju za ovo večeras, od sada nadalje, ovo je moja obitelj. A ako se netko protivi ovome, molim vas, ne zauzimajte ovaj stol. Ljudi su ustali. Neki su ga slavili, dok su ga drugi gledali s poštovanjem. Orkestar je, kao po međusobnom dogovoru, počeo svirati umirujuću melodiju, a ja sam osjetila kako mi čvrsto stišće ruku, kao da mi obećava da se to više nikada neće ponoviti.
Moja svekrva je ostala sjediti na stolici, pognute glave. Nitko joj ništa nije rekao. Svi su vjerovali da su sinovljeve riječi dovoljne. Kasnije, dok smo se rastajali na našoj prvoj proslavi, stavila sam glavu na njegovo rame i rekla: „Hvala ti.“ Nasmijao se. Trebala bi imati nekoga tko će te zastupati. Zaslužujem da to budeš ti, rekla sam. Sljedećeg jutra, dok smo pripremali poklone, stigla je poruka od njegove majke. Samo tri riječi: Žao mi je. Pogriješila sam. Nisam joj odgovorila, ali znala sam da je prvi put rekla nešto iskreno. Te večeri, dok sam skidala veo s glave, promatrala sam se u ogledalu. Shvatila sam da neću biti samo „snaha“, već žena koja razumije svoju vrijednost.
