Mnogo žena kada uđu u poznije godine ostanu same jer su ili udovice ili razvedene ili se nikada nisu ni udavale a djeca ako su ih imali su već odrasla i imaju svoje živote.
Usamljenost kod starijih osoba tema je koja se obično izbjegava, unatoč činjenici da pogađa velik broj žena. S vremenom mnoge od njih doživljavaju tihi, ali duboki osjećaj praznine koji je uzrokovan promjenom životnih okolnosti, time što djeca kreću svojim putem, što je partner, prijatelji ili društvena uloga koja je nekada davala smisao svakodnevnom životu. Starije osobe se ne smatraju problemom, ali način na koji društvo misli o njima često dovodi do osjećaja usamljenosti.
Mnoge žene tada počinju preispitivati sebe: koliko vrijednosti još uvijek posjeduju, jesu li još uvijek značajne i je li itko svjestan njihovog postojanja. Tijekom tog vremena raste strah od neuspjeha. Pojavljuju se brige zbog fizičke nesposobnosti, bolesti, kao i emocionalni strah od toga da će biti ostavljene same, nevidljive i zaboravljene. Ove se emocije rijetko izražavaju u javnosti, jer se od starijih žena obično očekuje da budu moćne, tihe i da cijene ono što imaju.
Međutim, izbjegavanje emocija samo pojačava unutarnju bol. Zato je ključno pokrenuti raspravu o samoći, normalizirati temu i priznati da ona nije znak slabosti, već odgovor na proces starenja. U ovom slučaju, poruke slavnog pisca Paula Coelha mogu biti od velike pomoći. Njegova fraza od tri riječi – usuditi se, oprostiti i voljeti – nudi drugačiji pristup starenju i olakšava ženama pronalaženje nove snage i svrhe u ovom životnom razdoblju. Ne tvrde da imaju rješenje preko noći, ali nude put do unutarnjeg sklada i emocionalnog zadovoljstva. Ključno je razumjeti razliku između samoće i usamljenosti.
- Samoća može biti odabrani položaj, razdoblje odmora, tišine i povezanosti sa sobom. Može donijeti opuštanje i mir. Suprotno tome, usamljenost karakterizira osjećaj da nemate što raditi, čak i kada su drugi ljudi fizički prisutni. Mnoge starije žene vjeruju da će ih obitelj i prijatelji često posjećivati, ali to često nije slučaj. Užurbani raspored mlađih generacija, udaljenost i svakodnevne obveze uzrokuju sve rijeđe susrete, što dovodi do osjećaja zanemarivanja kod starijih osoba.
Prvi korak u promjenama je smjelost da se nešto pokuša. Hrabrost da se odreknemo koncepta da je “prekasno”. To podrazumijeva da godine ne bi trebale biti prepreka, već sredstvo za novi početak. Usvajanje novih ponašanja, sudjelovanje u aktivnostima koje su prije bile izvan vašeg života, učenje novih vještina i održavanje starih interesa može imati značajan pozitivan utjecaj. Kreativni događaji, ples, slikanje, čitanje u grupi ili kratki odmori mogu potaknuti osjećaj zadovoljstva i povezati žene sa svijetom oko sebe. Društvena interakcija ima značajan utjecaj na mentalno zdravlje.
Čak i mali koraci, poput šetnje s prijateljima ili razgovora uz kavu, mogu pomoći da se osjećate dijelom grupe. Danas postoje i online zajednice koje olakšavaju susrete ljudi sa sličnim preferencijama, što je posebno važno za osobe s ograničenom pokretljivošću. Sudjelovanje u životu, čak i ako je to samo odmor, vraća osjećaj kontrole i osobne važnosti. Druga značajna komponenta je oprost. Razočaranja, ozljede i tihe riječi javljaju se tijekom cijelog života. Kod starijih osoba ta sjećanja često su potaknuta i povećavaju osjećaj samoće.
Oprost ne uključuje zaboravljanje ili opravdavanje postupaka drugoga, već uključuje oslobađanje od tereta koji leži na vašem duhu. Mnoge žene gaje kajanje zbog prošlih postupaka, neuspjelih veza ili nedostatka poduzetih radnji. Taj teret povezan je s prošlošću i sprječava ih da adekvatno žive u sadašnjosti. Oprost je dug i težak proces, ali pruža veliku utjehu. Vođenje dnevnika, izravna komunikacija sa stručnjakom ili iskrena refleksija mogu biti korisni u razjašnjavanju emocija. Kada se stare rane zacijele, žene često dobiju novu snagu i želju za komunikacijom s drugima. To ostavlja prostora za pozitivnije odnose i jaču vezu. U konačnici, ali najvažnije, je ljubav.
Ljubav nije nužno povezana s romantičnom vezom. Radi se o ljubavi prema sebi, prihvaćanju svog tijela, iskustava i godina. Također, ljubav je prisutna u prijateljstvu, brizi za druge i jednostavnom uživanju u malim stvarima. Kada žena nauči cijeniti sebe, prestaje sebe doživljavati kao teret i umjesto toga prepoznaje vrijednost vlastite osobnosti. Starost se ne može smatrati razdobljem odmora i razmišljanja. Može pružiti razdoblje znanja, slobode i unutarnjeg mira.
Iako samoća može biti mučna i iscrpljujuća, ona nije trajno stanje. Kroz hrabar pokušaj eksperimentiranja s nečim novim, kroz oprost koji oslobađa i ljubav koja zadovoljava, moguće je pronaći smisao i radost u kasnijim godinama života. Ove poruke ne pružaju trenutna rješenja, ali pružaju put: put do pristojne, zadovoljne i privlačne starosti.
