Danas većina žena ima zaposlenje i finansijski doprinosi u kućni budžet a uz to je po nepisanom pravilu ona ta koja je zadužena i za održavanje doma i ostale kućne obaveze.
Žene koje svakodnevno posvećuju ogroman trud svojim životima prečesto su ignorirane. To su osobe koje od jutra do večeri jure obavljajući svoje dužnosti, kombinirajući karijeru, obitelj, prijatelje i društvene obveze, često bez ikakve pomoći ili zahvalnosti. Ove žene, koje se obično stavljaju na posljednje mjesto unatoč mnogim odgovornostima, često nemaju priznanje od drugih.
Tijekom tog procesa gube se njihova emocionalna stabilnost, unutarnja snaga i društveno poštovanje, a prema njima se postupa nejednako jer se ne uzima u obzir njihov stalni trud. Ovaj scenarij, koji se opaža u stvarnom svijetu, nalikuje narativu iz arapske priče koja je istovremeno snažna i složena, objašnjava principe žrtvovanja i priznavanja truda na vrlo učinkovit način.
U ovoj priči, stariji čovjek po imenu Abdullah posvetio je godine svog života pokušaju stvaranja jezera u sušnom području. Kopao je znatnu rupu danima ili čak tjednima, unatoč nevjerojatnim teškoćama, misleći da će to stvoriti oazu u kojoj će uživati njegova obitelj i sljedeće generacije.
- Kroz svoju devetogodišnju predanost projektu, stvorio je prekrasno jezero koje je privlačilo posjetitelje iz cijelog svijeta, a svi su hvalili njegov trud i postignuća. Međutim, unatoč priznanjima i obožavanju, starac je izrazio duboko žaljenje. Naime, kako su godine prolazile, ljudi su počeli posjećivati jezero, međutim, umjesto da ga poštuju, počeli su zanemarivati njegov trud. Trljali su noge u blizini vode, prali odjeću, unatoč činjenici da je cijeli svoj život posvetio stvaranju ovog prirodnog čuda. Ono što je nekada bilo točno i jasno, sada je postalo maglovito.
Stariji čovjek je prepoznao da, unatoč tome što je stvorio nešto izvanredno, ljudi nisu prepoznali njegov trud niti su ga cijenili kako bi trebao. Objasnio im je da on nije jedini stvoritelj ovog jezera. Bog je taj koji je naredio da voda mora biti prisutna. Kad ljudi ne bi prepoznali što je stvoreno, uvijek bi to smatrali lakom stvari.” Ova arapska priča ima dubok utjecaj na mnoge žene koje svakodnevno posvećuju svoje napore teškim poslovima i poslovima svojih zajednica, ali ih društvo ne priznaje.
Često su krivci žene koje preuzimaju odgovornost za sve, ali druge ne prepoznaju njihov trud. Kad bi netko pitao svog partnera ili obitelj koliko se žena zapravo odrekla za svoju obitelj, odgovor bi često bio hladan, pa čak i duhovit, s izjavom: “Pa što, ona može postići sve.” To olakšava razumijevanje vrijednosti žene za njezinu obitelj, njezin posao i društvo u cjelini. Značajna, vanjska nagrada ili priznanje umjesto toga će prepoznati tu vrijednost. Jedan od glavnih problema u ovom kontekstu jest da ljudi općenito ne razumiju vrijednost ovih žena u žrtvi.
Kad netko sve to da ni za što više od osnovne zahvalnosti, to je pokazatelj njihove unutarnje moći i predanosti. Nažalost, kad ne prepoznamo ili ne cijenimo trud o kojem je riječ, lako možemo postati samozadovoljni stvaranjem ničega, bez obzira na stupanj u kojem je to izvanredno ili korisno društvu. Samo onda, prepoznavanjem truda i žrtve, možemo stvoriti društvo koje shvaća pravo značenje odgovornosti, predanosti i samopožrtvovanja za druge.
Osim toga, ovo sugerira nužnost prepoznavanja vrijednosti u svakodnevnim predmetima. Žene su vrijedne priznanja ne samo po rezultatima svog truda, već i po unutarnjoj predanosti i trudu koji ulažu svaki dan. Kada ne prepoznamo tu vrijednost, lišeni smo osjećaja značaja i dubokog poštovanja prema komponentama društva u cjelini. Svatko mora naučiti kako prepoznati trud drugih i cijeniti ga, inače će naše društvo biti sastavljeno od nepoštovanja, ljubavi i zahvalnosti.
U konačnici, Abdullahova priča pokazuje još jednu značajnu lekciju: ako ne prepoznate svoju vrijednost, ne možete očekivati da to učine i drugi. Kada prepoznamo unutarnju snagu i predanost drugih, prepoznat ćemo je i sami. Iako nikada ne bismo trebali zaboraviti uložiti trud i stvarati, važno je prepoznati i kada je potrebno stati, potražiti pomoć i biti prepoznat te tražiti priznanje za uloženi trud.
