Mnoge religije imaju razna pravila i tumačenja, te zato često nastaju sekte koje se ne slažu s glavnom granom te vjere. Danas vam donosimo više o jednoj kontroverznoj temi.
- Danas raspravljamo o nekim tradicijama vezanim uz nevjerne žene i njihovo sudjelovanje u crkvi te način na koji bi se trebale odijevati. Neki ljudi vjeruju da bi nužno trebale nositi maramu na glavi.
Nošenje marame na glavi u vjerskim obredima, kako među ženama tako i među djevojkama, često se smatra temom koja se izbjegava, ali također rezultira žustrim raspravama. Nekim ženama je neugodno imati pokrivenu glavu, dok druge misle da je prihvatljivo obrijati glavu.
U praksi se to često događa: žene koje su Kristove sljedbenice međusobno se procjenjuju i promatraju, unatoč navodno mirnom okruženju crkve, molitvi i unutarnjem skladu. Upravo je to razlog zašto je važno razmotriti ovu temu s mirnim, neprijetećim pristupom, bez ikakvih alegorija ili pojednostavljenja.
Osobno ili institucionalizirano U Pravoslavnoj crkvi nošenje marame na glavi tijekom vjerskih obreda smatra se neobuzdanom, uskogrudnom obvezom. U početku je praksa bila stoljetna tradicija koja i danas ima značajnu simboličku važnost. Teolog Aleksandar Đurđević priznaje da marame za glavu nisu potrebne za sudjelovanje u ceremonijalnom bogoslužju ili kao oblik vjere.
- Mnoge žene nose marame za glavu kako bi odale počast svetištu i hramskom prostoru. Za njih je to osobni izraz odanosti i tiho priznanje Bogu. Međutim, to ne znači da su žene koje ulaze u crkvu otkrivene glave manje odane ili da krše crkvena pravila.
Crkva ne misli da će vas marame za glavu spriječiti u molitvi. Đurđević vjeruje da vjera ne bi trebala biti ograničena na vanjske oznake, već bi se trebala izražavati u načinu na koji ljudi žive svoje živote, u međusobnim odnosima i u unutarnjem stanju njihovog duhovnog stanja. Osobna sloboda i vjerska sloboda sastavni su dio suvremene teološke poruke.
Svaka žena ima pravo odlučiti želi li nositi maramu za glavu u crkvi, nema obveze da to čini i nema straha od osude. Svaka žena treba postupati u skladu sa svojim osobnim vjerskim načelima. Oni koji nose marame na glavi ne bi trebali osporavati one koji ih ne nose, inače će oboje upasti u iste pogreške. Temeljna komponenta vjere je ljubav, prema Đurđeviću.
Ova poruka je od posebnog značaja u današnjem društvu, jer se religija često karakterizira vanjskim izgledom vjere, dok se unutarnja komponenta vjere zanemaruje. Kršćanstvo se ne oslanja na prisilu, već se oslanja na ljudski odgovor na Božji poziv. Biblijske teorije prakse Uzroci običaja pokrivanja glave dokumentirani su u Svetom pismu, posebno u Prvoj poslanici apostola Pavla Korinćanima.
- U ovom odlomku autor opisuje ponašanje muškaraca i žena tijekom molitve, kao i značaj pokrivene ili otkrivene glave. Svaka žena koja se moli Bogu ili prorokuje otkrivene glave smatra se da ima sramotu sa svojom glavom, kao da je obrijana.
Ako žena ne pokrije glavu, treba i da se ošiša; Međutim, ako je sramotno za ženu da se brije ili brije, umjesto toga treba biti pokrivena (11,5-6). Nekoliko stihova kasnije, apostol Pavao također je postavio pitanje koje je ljude uvelike zaintrigiralo:
Je li dopušteno ženi moliti se Bogu otkrivene glave? (11,13). Ovi se stihovi često pripisuju potrebi nošenja pokrivala za glavu, ali njihovo razumijevanje komplicira kontekst u kojem su izvorno nastali. Povijesni i društveni značaj U istom pismu, propovjednik Pavao opisao je tipične standarde i veze unutar zajednice u to vrijeme:
Želim da znate da je početak svakog čovjeka Krist; početak svake žene je muškarac; i početak Boga je također Krist. Ove riječi opisuju društvene propise antičkog svijeta, koji se razlikuju od modernih pravila. Sveti Nikodem Sveti opisao je otkrivenu ženinu glavu kao nepoštovanje i kršenje utvrđenog protokola.
