U današnj evrijeme više ne važe neke moralne norme i kodeksi ponašanja koji su prije bili sasvim uobičajeni i ljudi su često zli i bezobrazni jedni prema drugima. U nastavku saznajte kako da se ponašate u takvoj situaciji.
U svakodnevnom životu često se nalazimo u situacijama u kojima se suočavamo s drskim ponašanjem. Bilo da se radi o kolegi na poslu, članu porodice ili potpuno nepoznatoj osobi, svi smo barem jednom doživjeli trenutke u kojima nas je neko nepoštovao, povišio ton ili čak pokušao poniziti pred drugima. Iako ti trenuci mogu izazvati uznemirenost i ljutnju, postoji način kako reagirati na takvo ponašanje koji ne uključuje svađu, vikanje ili spuštanje na tuđi nivo. U ovom tekstu ćemo istražiti kako prepoznati drsko ponašanje i kako se najbolje nositi s njim, zadržavajući mirnoću i poštovanje prema sebi.
Prvi korak u suočavanju s drskim ljudima je razumijevanje zašto se takvi ljudi ponašaju tako. Iako to možda ne opravdava njihove postupke, razumijevanje razloga može nam pomoći da se pravilno nosimo s situacijom. Drsko ponašanje često nastaje iz potrebe za testiranjem granica drugih ljudi. Neki ljudi žele vidjeti koliko daleko mogu ići i koliko im dopuštamo da budu nepristojni. Također, drskost može biti i posljedica nesigurnosti i kompleksa.
Ponižavanjem drugih, oni pokušavaju podići vlastiti status ili se osjećati bolje o sebi. Ponekad je to jednostavno naučen obrazac ponašanja, koji su usvojili u obitelji ili na poslu, gdje su naučili da je takvo ponašanje prihvaćeno. Na kraju, može se dogoditi i da ljudi ne poštuju naše granice jer ih nismo ni postavili. Ako ne komuniciramo jasno o tome što nam smeta, drugi ljudi nesvjesno zaključe da ih možemo tolerirati.
- Iako ne možemo kontrolirati ponašanje drugih, ono što uvijek možemo kontrolirati je naša reakcija. Naša reakcija je ključna i ona određuje hoće li drsko ponašanje prestati ili će postati još gore. Ako reagiramo burno, vičemo i odgovaramo s istom mjerom, time zapravo šaljemo signal da je njihovo ponašanje uspjelo, jer su privukli našu pažnju. S druge strane, ako se povučemo i prešutimo, oni to vide kao znak slabosti i nastavit će s takvim ponašanjem jer im to dopuštamo. Kako bi se to izbjeglo, važno je primijeniti tri ključna elementa u reakciji na drsko ponašanje.
Prvi korak je da kontrolišemo svoj prvi impuls. Drško ponašanje često nas iznenadi i aktivira naš instinkt za borbu ili bijeg. Ako reagiramo iz ljutnje, često ćemo reći nešto što kasnije požalimo, dok povlačenje može izgledati kao slabost. Umjesto toga, najbolje je usmjeriti energiju u svjesnu reakciju. To znači da prije nego što odgovorimo, napravimo malu pauzu i smireno razmislimo. Ova mikro-pauza, koja traje svega nekoliko sekundi, daje nam kontrolu nad situacijom i omogućava nam da odgovorimo iz pozicije snage, a ne iz povrijeđenog ega.
Nakon toga, sljedeći korak je da jasno označimo ponašanje koje nam smeta. To moramo učiniti mirno, ali direktno, bez napada na osobu, već na njezino ponašanje. Na primjer, možemo reći: “Taj ton je nepristojan. Razgovaraj sa mnom normalno ili ne razgovaraj uopće.” Umjesto da koristimo etikete poput “Ti si bezobrazan”, što može izazvati još veću ljutnju, bolje je usmjeriti se na to što konkretno u njihovom ponašanju nije u redu. To ostavlja prostor za promjenu ponašanja bez toga da se osoba osjeti napadnutom.
Nakon što postavimo jasnu granicu, sljedeći korak je čvrsto držanje te granice. Postavljanje granica nije dovoljno ako ne postoji jasna posljedica u slučaju da osoba nastavi s drskim ponašanjem. Na primjer, možemo reći: “Ako nastaviš vikati, prekinut ću razgovor.” Ovdje je ključno da ne prijetimo praznim riječima. Moramo biti dosljedni i ako kažu nešto što nas povrjediti, stvarno poduzeti akciju. Ako smo rekli da ćemo prekinuti razgovor, trebamo se okrenuti i otići. Ako smo rekli da ćemo uključiti nadređenog, onda to i učiniti. Dosljednost u našim postupcima daje jasno do znanja da naše riječi nisu samo prazne prijetnje.
Na kraju, dosljednost je ključ uspjeha. Mnogi ljudi postavljaju granicu jednom i potom je ponovo prešute, bilo zbog umora, stresa ili straha od sukoba. Nažalost, to daje signal drugoj osobi da nije potrebno ozbiljno shvatiti naše granice. Kroz dosljedno ponašanje, ljudi brzo shvate da je s nama bolje ne igrati se, jer ćemo uvijek reagirati u skladu s našim riječima.
Kada je riječ o specifičnim situacijama, kao što su odnos s kolegama ili obiteljskim članovima, primjena ovih principa može biti vrlo korisna. Na poslu, na primjer, ako kolega postane drzak pred drugima, možemo reći: “Način na koji se obraćaš nije profesionalan. Ako imaš primjedbu, reci je konstruktivno.” U obitelji, također, postavljanje granica može značiti da ne dopuštamo da nas se uvrijedi, govoreći: “Volim te, ali neću tolerirati da mi se obraćaš ovakvim tonom.” U situacijama s nepoznatima, najbolja opcija je često fizičko udaljavanje ili ignorisanje, a ako je potrebno nešto reći, možemo to učiniti mirno i jasno, bez ulaska u konflikt.
Na kraju, važno je imati na umu da naše granice nisu samo zbog drugih, već i zbog nas samih. Postavljanje granica pokazuje da poštujemo sebe i da imamo pravo na poštovanje od drugih. To je ključ za održavanje mentalnog zdravlja i emocionalne ravnoteže. Kroz dosljedno postavljanje granica, ne samo da štitimo sebe od negativnih ljudi, već učimo i druge kako da nas tretiraju.
