Autizam je pojava koju danas puno bolje razumijemo nego prije i ispostavlja se da je to više neurološki sklop, nego samo neki poremećaj i može biti puno manje primjetan nego mislimo.
Autizam je složeno stanje koje često ostaje neprepoznato u ranom djetinjstvu, jer mnogi roditelji smatraju da su određeni ponašajni obrasci kod male djece samo prolazne faze. Međutim, naznake koje roditelji primijete, poput smanjenog kontakta očima ili manje reakcije na ime, mogu biti prvi pokazatelji da dijete treba dodatnu procjenu od strane stručnjaka.
U početku se ove promjene mogu pripisati običnim fazama razvoja, ali ukoliko traju ili se pogoršavaju, važno je obratiti se za pomoć. Djeca sa autizmom mogu pokazivati različite obrasce ponašanja, a ponekad su ti signali vrlo suptilni, zbog čega roditelji mogu pomisliti da nije potrebno brinuti. Međutim, pravovremeno prepoznavanje ovih znakova može napraviti veliku razliku u životu djeteta.
Prvi znakovi koji mogu ukazivati na autizam često se javljaju u prvih nekoliko mjeseci života. Dijete koje se povlači, ne uspostavlja kontakt očima ili ne reagira na svoje ime, može ukazivati na razvojne smetnje. Roditelji mogu primijetiti da dijete rijetko gleda roditeljima u oči ili se ne odaziva na zvukove, a s vremenom, dok dijete raste, ove razlike postaju očiglednije. Najčešće se ovo ponašanje pripisuje temperamentu djeteta, dok u stvarnosti može biti znak dubljih razvojnih razlika.
- Jedan od najvažnijih znakova koji roditelji mogu primijetiti je način na koji dijete uspostavlja kontakt s okolinom. Obično djeca počinju gledati u lica svojih roditelja i uzvraćati osmijeh već u prvom mjesecu života. Ako dijete to ne čini ili to čini samo povremeno, to može biti rani pokazatelj autizma.
Osim toga, djeca koja počinju ignorirati svoje roditelje ili se ne odazivaju na ime, iako reagiraju na druge zvukove poput muzike ili zvukova iz televizora, također mogu biti u rizičnoj grupi. To znači da sluh nije problematičan, već da dijete ima poteškoće u prepoznavanju socijalnih zvukova.
Još jedan znak autizma je nedostatak pokazivanja prstom. Uobičajeni razvojni korak kod djece je pokazivanje prstom prema stvarima koje ih zanimaju, želeći podijeliti to iskustvo s roditeljima. Djeca sa autizmom često ne pokazuju stvari na isti način. Iako mogu pokazati interes za određene predmete, obično to rade bez želje da podijele svoje iskustvo sa drugima. Umjesto toga, mogu pokazivati više interesa za određene detalje, poput okretanja točkića na igračkama, nego za interakciju s roditeljima.
Svi ovi simptomi mogu biti početak razvoja autizma, no važno je razumjeti da nijedno od ovih ponašanja ne znači automatski da dijete ima autizam. Mnogi roditelji oklijevaju tražiti pomoć jer se boje dijagnoze ili stresa koji ona može uzrokovati. Međutim, važno je reagirati na vrijeme i obratiti se stručnjacima koji mogu postaviti dijagnozu i pružiti potrebnu podršku. Rana intervencija može pomoći djetetu da se razvija u skladu s njegovim potrebama, a obiteljima pružiti odgovarajuće smjernice i resurse.
- Roditelji koji primijete promjene u ponašanju svog djeteta trebaju vjerovati vlastitim zapažanjima i reagirati bez odlaganja. Ne smiju ignorirati svoje sumnje, jer rani znakovi mogu biti ključni za pravovremeno prepoznavanje problema.
Stručnjaci uvijek savjetuju da se u ovakvim situacijama dijete podvrgne procjeni što je prije moguće, jer samo tada može dobiti odgovarajuću pomoć koja će mu omogućiti bolje šanse za uspješan razvoj. Osim toga, roditeljima je važno da u ovoj fazi budu strpljivi i puni razumijevanja, jer proces evaluacije i podrške može biti izazovan, ali je presudan za djetetov daljnji razvoj.
Također, roditelji mogu kod kuće poticati razvoj svog djeteta jednostavnim igrama i aktivnostima koje pomažu u razvoju socijalnih vještina. Razgovor, gledanje u oči, zajedničko istraživanje igračaka i korištenje jednostavnih riječi mogu potaknuti dijete na komunikaciju i socijalizaciju. Kroz ove aktivnosti djeca mogu naučiti osnovne socijalne vještine koje će im pomoći u svakodnevnom životu.
- Važno je zapamtiti da autizam nije nešto što se može izliječiti, ali rana dijagnoza i pravovremena podrška mogu omogućiti djeci da razviju svoje sposobnosti na najbolji mogući način. Bez obzira na to što roditelji mogu osjetiti strah ili nesigurnost u ovoj situaciji, najvažnija stvar je pružiti djetetu ljubav, podršku i priliku da se razvija u skladu s vlastitim potrebama.
