Ekonomska kriza i ratovi koji sevode u svijetu su doveli do velikih poskupljenja i sve veći broj ljudi se odlučuje da sam proizvodi hranu ponajprije povrće poput paradajza.
Rajčica je bez sumnje jedna od najdražih vrtnih kultura, no oni koji su je pokušali uzgojiti znaju da zna biti i prilično izbirljiva – osobito kad je riječ o vodi. Dok neke biljke opraštaju povremenu sušu ili prekomjernu zalihu, rajčica na obje krajnosti reagira dramatično. Pronaći onu zlatnu sredinu nije uvijek jednostavno, jer idealan režim zalijevanja ovisi o nizu čimbenika: sorti koju uzgajate, namjeni plodova, tipu tla i fazi rasta u kojoj se biljka nalazi. No kada se ti čimbenici poslože, nagrada je bogata berba sočnih, zdravih plodova.
Sve počinje korijenom. Rajčica razvija impresivan korijenov sustav koji u dobrom tlu može doprijeti i do jednog i pol metra duboko. Taj se sustav najviše razvije otprilike dva mjeseca nakon što mladu biljku presadite na stalno mjesto. Zbog te dubine rajčica je sposobna sama doprijeti do vlage iz nižih slojeva tla, ali to ne znači da joj čovjek ne treba pomoći. Osobito zato što rajčica cvjeta postupno – odozdo prema vrhu – pa je potrebno održavati stalne uvjete kako bi se spriječilo opadanje cvjetova i osiguralo dobro zametanje plodova.
Prva velika razlika u zalijevanju ovisi o tome uzgajate li rajčicu za svježu salatu ili za industrijsku preradu. Salatne sorte vole češće, ali manje obroke vode. To im daje sočnost i pun okus. S druge strane, rajčice koje idu u preradu i beru se strojevima bolje reagiraju na obilnija, ali rjeđa zalijevanja. Pred samu berbu zalijevanje se potpuno smanjuje kako bi plodovi postali čvršći i konzistentniji – to ih čini otpornijima na transport i strojno branje.
- Postoje tri kritične faze u kojima rajčica nikako ne smije ostati bez vode. Prva je odmah nakon presađivanja, kada se biljka još nije oporavila od šoka presađivanja. Druga je faza cvjetanja, jer sušni stres u to vrijeme može uzrokovati masovno opadanje cvjetova i time značajno smanjiti prinos. Treća je faza formiranja i rasta plodova. Upravo u tim razdobljima treba posebno paziti na vlažnost tla.
No ono što mnogi vrtlari griješe jest pretjerivanje u zalijevanju. Kad se rajčica u fazi cvjetanja obilno zalijeva, biljka reagira tako što počne bujati u listove i stabljiku – izgledat će moćno i zdravo, ali će zato plodova biti malo. Previše vode u toj fazi usporava i sazrijevanje. Idealno je tlo održavati na oko 80 posto poljskog vodnog kapaciteta, a najviše vode biljka crpi iz sloja od pola metra do sedamdesetak centimetara dubine. Ako se iz tog sloja potroši više od 60 posto raspoložive vode, rast rajčice osjetno usporava.
Kad se presađuje, rajčicu treba zaliti odmah. Zatim slijedi još jedno zalijevanje nakon tri do pet dana, osobito ako se popunjavaju mjesta gdje se rasad nije primio. Nakon što biljke krenu, dolazi ono što zvuči kontraintuitivno: zalijevanje treba potpuno obustaviti na desetak do petnaest dana. Time se biljka prisiljava da razvije što dublji i jači korijenov sustav, što će joj kasnije koristiti tijekom čitave vegetacije. Nakon tog razdoblja, zalijevanje se vraća u turnusima – prije nego što se pojave prvi plodovi, na svakih osam do dvanaest dana, a nakon toga svakih pet do deset dana, ovisno o vremenu i tlu. Kod sorti koje se beru više puta, preporučuje se zalijevanje nakon svake berbe.
Zanimljivo je i to da rajčica voli da se vlažnost tla mijenja ovisno o fazi. U vrijeme kad se formiraju cvjetni zametci, korisno je držati tlo nešto sušim. No čim se plodovi pojave, vlažnost treba povećati. Pred samu zrelost opet treba biti oprezan – prevelike i nagle promjene vlažnosti tada uzrokuju pucanje plodova, što im oduzima tržišnu vrijednost. Tehnički gledano, prije plodonošenja tlo ne bi smjelo pasti ispod 70 posto poljskog vodnog kapaciteta, a nakon toga treba ga održavati na oko 80 posto.
Što se tiče količine, pojedinačno zalijevanje nosi između 30 i 50 milimetara vode, dok ukupna potreba za cijelu vegetaciju iznosi između 250 i 300 milimetara. Način na koji ćete zalijevati ovisi o vašim mogućnostima – od klasičnog zalijevanja brazdama, preko orošavanja i mikrokišenja, do suvremenih sustava kap po kap. Svaka metoda ima svoje prednosti, ali je najvažnije da voda stigne točno tamo gdje treba – do korijena, i to u pravo vrijeme. Jer na kraju, rajčica ne traži puno – samo malo dosljednosti i pažnje. A uzvratit će vam plodovima zbog kojih će vas svi u susjedstvu zavidno gledati.
