– Pa ko nekad, s gasom, Haso moj.
BONUS TEKST:
U malom selu na kraju svijeta, gdje se događaju neke važne stvari, živi detektiv Marco. Marco je poznat po tome što često nalazi rješenja za svoje slučajeve, ali njegove su metode daleko od konvencionalnih. Vjeruje da je rješavanje misterija poput pravljenja omleta – potrebno je samo malo zabave, a kaos je neizbježan.
- Jednog sunčanog poslijepodneva, dok je Marco pio čaj i razmišljao kako riješiti sljedeću zagonetku, u ured seoskog vođe g. Giovana stiglo je pismo. Pismo je bilo kratko i jasno: “Upomoć! Izgubio sam psa i ne mogu pronaći daljinski bez njega. Hitno je!”
Marko je odmah prepoznao priliku za novu avanturu. Spakirao je svoj pribor za istraživanje, koji je uključivao magnete, nekoliko knjiga o detektivskim metodama i, naravno, mnogo kolačića, te se uputio u kuću gospodina Chauvina.
Marka su po dolasku srdačno dočekali, no ubrzo je primijetio da psu u selu nema ni traga. Gospodin Jovan je bio očajan i ponavljao: “Moj pas je zlatni retriver sa crvenom kapom sa bijelim mrljama, kao lopta!”
- Marko je odmah krenuo u akciju. Prvo je otišao u park gdje se psi često šeću, no umjesto zlatnog retrivera, vidio je grupu mačaka koje su se ponašale kao da su na spoju. Mislio je da oni možda imaju informacije pa je pokušao razgovarati s njima. Mačke su ga sarkastično pogledale, ignorirajući njegove pokušaje da im se predstavi.
Nakon što pregovori s mačkom propadnu, Marko odluči pretražiti okolne lokale. Pronašao je mjesto koje je izgledalo kao da bi moglo biti dobro mjesto za skrivanje psa – barem ako pas voli pivo i hrenovke. U jednoj konobi nailazi na neobičan prizor: pas sjedi za stolom s veselom grupom pečenih janjaca i naizgled uživa u razgovoru o najnovijoj nogometnoj utakmici.
“Što radiš ovdje?” iznenađeno je upitao Marco.Pas se okrenuo i činilo se da razmišlja o nekoj dubokoj filozofskoj dilemi. Zatim je, potpuno ignorirajući Markovu zbunjenost, rekao: “Gledaj, ne mogu podnijeti te ‘šaptajuće’ komentare o tome da smo svi isti. Treba mi dobro društvo da se opustim.”
Marco je bio zbunjen. Nije mogao vjerovati svojim očima. “Gospodine, ne znam jeste li primijetili, ali vaš pas očito nije nestao. Odlučio je otići u bar da se odmori!”U to vrijeme pas je ustao mahnito mašući repom i rekao: “Moramo kući.” Iako su pečena janjetina i nogometni razgovori bili super, mislim da je vrijeme da se vratimo svakodnevnom životu. ”
- Vraćajući se gospodinu Jovanu, Marko smatra da su ponekad najneobičnija rješenja najjednostavnija. Gospodin Chauvin bio je presretan što je pronašao svog psa i zahvalio Marku na njegovom trudu.
Na kraju je Marco popio još jednu šalicu čaja, misleći kako je detektivski posao često pun iznenađenja i smijeha. Jer, kako je uvijek govorio, u svijetu punom misterija i zagonetki najvažnije je imati otvoren um i puno kolačića.Tako završava još jedna avantura za Marka, nespretnog genijalnog detektiva čiji su dani ispunjeni neobičnim slučajevima i nepredvidivim prijateljstvima.
