Zašto gosti više ne dolaze u duge posete nedeljom? Šta se desilo s nama? Zašto sastanke zakazujemo u parkovima, na piknicima, u kafićima, igraonicama ili restoranima? Gde je nestala naša gostoprimljivost kada su se gosti dočekivali pažljivo pripremljenim ručkom i domaćim kolačima?
Živo se sjećam jedne nedjelje 1989. godine, koja je obilježila početak ljeta. Moja majka užurbano posprema kuću, navlači zavjese na krevet i upućuje nas da uredno posložimo knjige, a sve to dok se ručak krčka u kuhinji. Za to vrijeme Toma Zdravković svira na gramofonu.
- Još samo malo i sve će biti postavljeno, samo trebam svinjetinu zaliti pivom i stišati pećnicu da se zakuha, mrmlja sebi u bradu dok se gura po kući. Tata unosi pivske boce i stavlja ih u frižider, zasjaji ukrasnu bocu domaće rakije, traži da čaše budu “lako dostupne” i traži “žuti i crveni sok”…
Kao djeca možda ne razumijemo u potpunosti što se događa, ali vesela atmosfera ispunjava nas euforijom. Osjećam obvezu da također budem od pomoći, pa brzo počnem slagati igračke, samo da bih u tom procesu stvorila još veći nered.”Svakako se počešljaj i obuci ispeglanu haljinu koju sam ostavila na tvom krevetu”, napominje mama dok prolazi.
Žurim da se brzo pripremim, bez odlaganja, jer su se gosti upravo pojavili.Jedna od najdražih uspomena iz djetinjstva je miris ukusnih, domaćih jela, radost koju donose posjetitelji, pogled na moje roditelje elegantno odjevene i praznični ambijent koji je ispunjavao zrak.Tako je to nekad bilo! Sjećam se da smo goste, kad bi stigli, smjesta smjestili za veliki stol. Umjesto da pita: “Kako si?” Mama bi rekla: “Sigurno si gladan”, kao da su upravo završili maraton umjesto da su samo putovali od centra grada do predgrađa.
- Okupili bismo se da jedemo i razgovaramo kao grupa. Prehrambene navike osobe otkrivaju mnogo o njenom karakteru, što nam je omogućilo da produbimo razumijevanje jednih drugih. Nakon toga bi se muškarci preselili u dnevni boravak na “čašu domaćeg”, dok bi žene ostale u kuhinji kako bi zajedno prale suđe i još opuštenije razgovarale.Djeca bi se radosno igrala u sobi, dijeleći svoje igračke bez ikakvih sporova.
Potom je gost pomogao domaćici u pripremi kave, omogućivši im da uživaju u domaćim kolačima uz lagani razgovor. Nakon toga gosti su obišli stan ili kuću domaćina. Pokazali su im sve, uključujući spavaću sobu, ormar, zbirku ploča i pića. Očekivalo se da će gosti biti primjereno impresionirani.Trenutno je ta kultura nestala. Posjetitelje u dom dočekuju s oklijevanjem, a po dolasku ih čekaju kava i keksi kupljeni u trgovini.
U današnje vrijeme žene manje kuhaju, a još ih je manje sklono tome raditi vikendom – večerati vani je jednostavno praktičnije!Domaćin više ne proizvodi “domaću rakiju”, pa je ni ne nudi.Što je postalo s nama? Gdje je nestala toplina i gostoljubivost kojom smo nekada odisali? Podijelite svoje mišljenje u odjeljku za komentare ispod teksta…
BONUS TEKST:
Kupus je povrće koje pripada porodici kupusnjača (Brassicaceae) i poznato je po svojoj gustoj, čvrstoj strukturi i karakterističnom ukusu. Postoji više vrsta kupusa, uključujući zeleni kupus, crveni kupus, kineski kupus i prokelj, a svaka vrsta ima svoje specifične karakteristike i primene u kuhinji.
Hranljive vrednosti
Kupus je niskokalorično povrće, bogato vitaminima i mineralima. Sadrži vitamin C, vitamin K, kao i vitamine B grupe. Takođe je dobar izvor dijetetskih vlakana, što doprinosi zdravlju probavnog sistema. Zbog svog niskog sadržaja kalorija, često se koristi u raznim dijetama.
Zdravstvene prednosti
Konzumacija kupusa može doneti brojne zdravstvene koristi. Njegovi antioksidanti pomažu u smanjenju rizika od hroničnih bolesti, kao što su srčane bolesti i određene vrste raka. Vlakna u kupusu pomažu u regulaciji probave, smanjujući rizik od opstipacije. Takođe, kupus ima protuupalna svojstva, što može doprineti zdravlju zglobova i smanjenju hroničnih upala.
