Stanislava Pešić je jedna od najpopularnijih glumica bivše Jugoslavije, a uloga u seriji “Pozorište u kući” donela joj je veliku popularnost. Odrasla je na beogradskim kaldramama i već kao dete je naučila šta znači život.
Odrastajući na Tašmajdanu, iznijela je intrigantne spoznaje o svojoj osobnosti prisjećajući se djetinjstva.”Nisam bio suzdržan ili miran. Umjesto toga, imao sam snažnu sklonost ka tučnjavi. Dogovarao sam boksačke borbe i hrvačka natjecanja, često završavajući na strani gubitnika.
- Sve u svemu, moje djetinjstvo je obilježeno sjećanjima na posjekotine i modrice, zajedno sa zavojima i flastere.” Riječ je o baki iz Zaječara, koja je jednom prilikom ispričala da je odrastala u doba kada su kruh i mast bili glavni sastojci njezine prehrane.
“Tatina primanja su bila skromna, a mi, za razliku od druge djece, nismo imali meda za jelo, nego smo imali mast i kruh. Uletjeli bismo u kuću, gdje bi baka namazala kruh mašću i onda požurili van. Priznali smo da se srame jesti mast dok su druga djeca jela med, baka koja se teško kretala došla je izdaleka: ‘Vesna, Mirjana, Staša!’
- Stavila nam je topao kruh u ruke i poručila nam: ‘Bježite prije nego vas uhvate, da vas nitko ne vidi, jedite brzo!’ Kako je tek zagrijala kruh, masnoća se otopila, a mi smo uživali u onome što smo zvali ‘med i kruh’, prisjetila se Stanislava Pešić.
Nakon što je postala poznata u seriji “Kazalište u kući”, njezin lik i izvedba osvojili su publiku. “Zagrepčanke su se ugledale na moj stil, u Ljubljani su frizirale kosu kao ja, au Skoplju su se smijale kao i ja. Publika nas je jednako prihvatila: kamiondžije su pokazivale moje fotografije, a vojnici Ljiljane Lašić”, istaknula je tijekom događanja. .
Godine 1992. Stanislavi je dijagnosticiran rak. Unatoč teškoj bolesti, hrabro je prihvatila posljednju ulogu u predstavi “Dugo putovanje u noć”. Posljednje godine njezina života, koje je provela u borbi s ovom brutalnom bolešću, zapisane su u njezinom dnevniku, koji je kasnije pretočen u knjigu “Devetnaest društvenih igara”, objavljenu samo nekoliko mjeseci prije njezine smrti.
Na stranicama je detaljno opisala svoju mučnu borbu s bolešću, dijeleći svoje strahove i nade, kao i pisma koja je pisala svojoj djeci u najtežim trenucima.Glumica je preminula 20. studenog 1997. nakon petogodišnje borbe s teškom bolešću.
BONUS TEKST:
Vinova loza je biljka koja se uzgaja zbog svojih plodova—grožđa—koje se koristi za pravljenje vina, sušenog grožđa i svežih grožđa za jelo. Vinova loza je jedna od najstarijih kultivisanih biljaka, a njeno poreklo seže unazad više od 8.000 godina.
Vinova loza zahteva specifične uslove za rast, uključujući sunčane lokacije, dobro drenirano tlo i pravilnu negu. Postoje mnoge sorte vinove loze, svaka sa svojim karakteristikama u pogledu ukusa, boje i kvaliteta grožđa.
Uzgoj vinove loze je složen proces koji uključuje obrezivanje, navodnjavanje i zaštitu od bolesti. Proizvodnja vina je takođe umetnost, gde se grožđe fermentiše i stari u različitim vrstama posuda kako bi se postigao željeni ukus.
Osim u proizvodnji vina, vinova loza se koristi i u pejzažnoj arhitekturi zbog svoje lepote i sposobnosti da se penje. Listovi vinove loze su takođe jestivi i često se koriste u kuhinji, na primer, za pripremu sarme. Vinova loza ima i simbolično značenje u mnogim kulturama, često predstavlja plodnost, prosperitet i zajedništvo.
