Vršnjačko nasilje je ozbiljan problem koji se sve više raspravlja, jer postaje deo svakodnevnog života u školama i vrtićima. Ovo nasilje obuhvata situacije kada jedno ili više dece namerno uznemirava ili fizički napada drugo dete, često ponavljano. Deca koja trpe nasilje često se osećaju usamljeno i bez podrške. U većini razreda obično postoji jedno dete koje je žrtva, nekoliko onih koji su nasilnici, dok ostatak dece često ostaje po strani iz straha ili zbog nedostatka hrabrosti da se suprotstavi.
Roditelji su s pravom zabrinuti, jer ne postoji dovoljan sustav za reguliranje i kažnjavanje ovakvog ponašanja, a posljedice za djecu žrtava mogu biti trajne, posebice na psihičkoj razini.Jedna je majka nedavno podijelila svoje iskustvo u Facebook grupi, što je izazvalo burne reakcije. Njezina desetogodišnjakinja našla se u poziciji da štiti svoju prijateljicu koju su vršnjaci maltretirali. Svoju dilemu izrazila je u objavi:
- “Što radiš kad vidiš da ti prijatelja tuku?” Trebate li reagirati ili ne? Moj sin je gurnuo dječaka koji je napao svog prijatelja i sad me linčuje moj roditelj nasilnik. Uglavnom, gdje je nestao moj moral? Unaprijed hvala na savjetima i dijeljenju iskustva”, napisala je u poruci.
Komentari su bili različiti, neki su rekli da je djetetova reakcija dobra stvar, dok su drugi istaknuli da nasilje nije pravi odgovor na nasilje:”Problem je u tome što sjedenje sa strane nije rješenje”, napisao je jedan korisnik, istaknuvši da pasivnost ne rješava problem. “Problemi se ne smiju rješavati nasiljem. Djeca se ne smiju miješati”, dodao je svoje mišljenje drugi korisnik. Verbalna rješenja su prikladnija.
Druga je žena napisala: “Slažem se da nasilje ne rješava problem nasilja, ali je to često jedini jezik koji zlostavljač razumije. Ponekad je osveta dovoljna da te ostavi na miru. Nasilje je prestalo.Za stručno mišljenje obratili smo se psihologinji Slaveni Marić koja je iznijela svoje mišljenje o ovoj situaciji i važnosti roditelja u odgoju djece:
- “Djeca koja gledaju svoje roditelje kako probleme kod kuće rješavaju dijalogom i kompromisom, manje je vjerojatno da će se upustiti u fizički sukob.” Vršnjačko nasilje može biti pokazatelj dubljih problema – djeca često reagiraju na temelju toga kako ih kod kuće uče ili kako reagiraju. iskustvo Ako djeca vide svoje roditelje kako mirnim putem rješavaju nesuglasice, veća je vjerojatnost da će usvojiti ovaj mehanizam“, objašnjava Marić.
Obuka o nenasilnom rješavanju sukoba ključna je kada se djeca suočavaju s zlostavljanjem, ali potrebno je vrijeme i ozbiljno shvaćanje djece. Djeca često reagiraju instinktivno, kao u ovom primjeru kada dječak brani svog prijatelja. Psiholozi smatraju da je njegova reakcija, iako fizička, bila izraz instinkta da zaštiti svoje prijatelje, što također ima važnu vrijednost.
“Djeca često nisu dovoljno emocionalno zrela za verbalno rješavanje sukoba u bilo kojoj situaciji. Važno je da nauče prepoznati kada i kako reagirati. Zamislite da svi stanemo sa strane i gledamo nasilje bez reakcije, gdje to ide našem svijetu Odgovornost kao ljudi “U ovom slučaju majka nasilnog dječaka ne prihvaća odgovornost za postupke svog djeteta i to je problem. Ako roditelji ignoriraju ili opravdavaju nasilničko ponašanje, dijete će uvijek osjećati da je to ponašanje opravdano i neće shvatiti posljedice svojih postupaka.”Na kraju, ostaje pitanje kako djecu naučiti dobrim vrijednostima i odgovornom ponašanju.
