U današnjem članku donosimo priču o djevojčici koja je svojim rođenjem unijela posebnost u živote svoje porodice i mnogih koji su je upoznali. Natali Džekson iz Severne Dakote ne prolazi nezapaženo gdje god da se pojavi
Razlog tome je urođeni mladež koji prekriva gornji lijevi dio njenog lica, stvarajući dojam maske koju su njeni roditelji sa puno ljubavi nazvali njenom „superherojskom maskom“.Od prvog dana, kada je stigla na svijet, Natali je izazvala pažnju. Lesi i Endru Džekson, njeni roditelji, doživjeli su veliki emotivni šok kada su nakon carskog reza po prvi put ugledali svoju kćerku.
- Lesi se prisjeća tog trenutka sa suzama u očima – čula je njen prvi plač, a zatim, kada su je sestre podigle, odmah uočila veliku tamnu mrlju na njenom licu. Prva pomisao bila joj je da se radi o nekoj povredi, možda o nečemu što je ona pogrešno učinila tokom trudnoće. Međutim, ljekari su vrlo brzo objasnili da se radi o kongenitalnom melanocitnom nevusu (CMN) – rijetkoj pojavi koja se javlja kod jednog od 20.000 novorođenčadi.
Uprkos početnom šoku i strahu, kada su čuli da je Natali potpuno zdrava i da normalno diše, roditeljima je laknulo. Lesi priznaje da su oboje bili zbunjeni i uplašeni, ali ljubav prema djetetu bila je jača od svakog straha. Odmah su odlučili da neće uklanjati mladež. Za njih, to je bio dio nje, nešto što je čini jedinstvenom. „Dok sam je držala u naručju, bila sam očarana“, govori Lesi. Iako ju je brinulo kako će ljudi reagovati, odlučila je da je nauči da bude ponosna na sebe.
Reakcije okoline bile su raznolike. Neki su ostajali bez riječi, fascinirani njenim izgledom, dok su drugi, manje obazrivi, komentarisali bez razmišljanja. Lesi i Endru su se vremenom navikli na radoznale poglede prolaznika, ali i dalje ih znaju pogoditi neosjetljivi komentari. Ipak, čvrsto stoje iza toga da njihova djevojčica zaslužuje da bude viđena kao posebna i snažna, a ne samo po svom fizičkom obilježju.
Njihov najvažniji korak bio je konzultacija sa stručnjacima. Pregledi su pokazali da je rizik od razvoja melanoma vrlo mali, a redovni dermatološki nadzori dovoljni su da se prati stanje. Trenutno nema potrebe za bilo kakvom hirurškom intervencijom, a roditelji su odlučili da eventualnu odluku o uklanjanju ostave njoj kada odraste i bude spremna da odluči sama.
U život Natali brzo su se uklopili i njena braća, Eliot i Devin, koji su je sa oduševljenjem prihvatili. Kao mali obožavatelji superheroja, odmah su u njenom mladežu prepoznali nešto posebno. Lesi priča s osmijehom kako su joj dali nadimak koji se savršeno uklapa uz priču o njenoj maski: „Rekla sam im da zahvaljujući njoj može da postigne bilo šta.“
- Roditelji su također posjetili različite specijaliste kako bi se uvjerili da mladež ne utiče na njen vid niti povećava druge zdravstvene rizike. Kada su saznali da je riječ o benignom obliku, donijeli su odluku da je ne izlažu nepotrebnim operacijama. Njihova briga više se odnosila na to kako će svijet oko nje reagovati. Svjesni su da društvo ne reaguje uvijek nježno prema onima koji se izdvajaju, ali vjeruju da će njihova kćerka razviti unutrašnju snagu koja će joj pomoći da korača ponosno kroz život.
Lesi iskreno priznaje da nije uvijek lako. Ponekad je teško ignorisati reakcije ljudi, ali vjeruju u Natalinu snagu. Njena različitost biće njeno oružje, njena supermoć. Vjeruju da će je upravo ta neobičnost voditi kroz život s više hrabrosti i samopouzdanja.
Danas, Natali ima šest godina. Njen mladež više nije tako intenzivne boje kao pri rođenju, ali i dalje zauzima značajan dio njenog lica. Postao je njen prepoznatljivi znak, nešto po čemu je ljudi pamte i prepoznaju. Oni koji je upoznaju ne mogu ostati ravnodušni – najčešće je opisuju kao neobičnu i prelijepu, a njeni roditelji se s tim u potpunosti slažu.
Kroz godine, porodica Džekson naučila je da se snaga ne ogleda u fizičkom izgledu, već u ljubavi, prihvatanju i vjerovanju u ono što jesmo. A Natali, sa svojom „superherojskom maskom“, ostaje simbol autentičnosti i hrabrosti, ne samo za svoju porodicu, već i za sve koji je upoznaju.
