Operska diva i pedagog Biserka Cvejić ostavila je dubok trag u svetskoj operskoj umetnosti. Izvela je 77 uloga u više od 1.800 predstava širom sveta i pevala je sa najpoznatijim pevačima svog vremena. I pored velike slave, ostala je skromna i jednostavna osoba.
Rođena 1923. kao Biserka Katušić kraj Splita, s roditeljima se s dvije godine preselila u Belgiju. Živjeli su u Liègeu, gdje je njezin otac tamo rudario, a majka hranila rudare.
- Još kao mala počela je pjevati po ulicama i trgovima, prkoseći roditeljima koji su se tome protivili jer su smatrali, kako je rekla, da treba izvršiti zadatak. Svoja prva mala sredstva zaradila je od pjevačkog procesa, a njima je platila obiteljski ručak. Otac joj je ubijen dok je bila mlada, zbog čega je žudjela otputovati natrag u svoju domovinu. To joj je pošlo za rukom tijekom Drugog svjetskog rata 1946. godine. Prva stanica je bio Zagreb, a potom se seli u Beograd.
“Putovao sam 12 dana, a američki me vojnik smjestio u kolica s hitnim skloništima, popularnim Trumanovim jajima.” Odabrao sam da se vratim u Jugoslaviju kada je glazbeni ansambl “Ivo Lola Ribar” iz Beograda gostovao u Belgiji, tamo sam upoznao prekrasnu Nadu, koja mi je dala svoju adresu i preporučila mi da je posjetim kada dođem u Srbiju. Nestrpljiva kao izvorni govornik i njegove riječi, putujem natrag u svoj rodni kraj, rekla je Biserka.
Glazbenu akademiju upisala je uz opernog umjetnika Josipa Rijevca, a nakon diplome skladatelj Oskar Danon, tadašnji ravnatelj Beogradske opere, ponudio joj je stalno mjesto. U svom prvom opernom nastupu sudjelovala je 1950. kao Charlotte u “Wertheru”, a kao Eboli u “Don Carlosu” dobila je iznimne kritike koje su je dovele do angažmana svjetske operne pozornice.
- S beogradskim ansamblom 1961. putuje u Beč, gdje sudjeluje u snimanju opere Sergeja Prokofjeva “Rat i mir”. Kasnije je pozvana u Bečku državnu operu, prihvatila je ponudu, a posao joj je zadržao Herbert von Karajan. Na toj pozornici pjevala je više od 18 godina kao vodeća pjevačica, otpjevala je 25 različitih uloga i imala oko 370 koncerata. No, od najveće važnosti bila je privrženost suprugu Dušku Cvejiću, opernom pjevaču i medicinskom djelatniku.
Zbog svog Duška je kapitulirala i vratila se u Beograd. Kasnije se posvetila pedagoškom radu. Bila je profesorica na Fakultetu glazbene umjetnosti u Beogradu, zatim na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, a vodila je i operni studio u Madlenijanumu.Upoznali su se na Muzičkoj akademiji 1948. godine, surađivali su na studiju, a on se posvetio otorinolaringologiji.
– Zaljubila sam se u Duška, ja sam vatreni Dalkatinac, a on je Lala iz obitelji svećenika. Svaki dan posvetili smo jedno drugom. Bio je izuzetan u svakom pogledu. Kao medicinski djelatnik pomagao je pacijentima, ali nije htio naplatiti svoje usluge. Na Duška je moj posao jako utjecao. Sa mnom je lutao planetom, sudjelovao na mojim koncertima. Nije mu bilo jednostavno. Kao muškarca često su ga pitali: ‘Gdje ti je supruga’, ali moj suputnik i ja smo doživjeli sve nedaće. Ljubav je bila jača od svega, rekla je primadona svojevremeno za “Vesti”.Umrla je 2021. u dobi od 98 godina, nakon što je umrla 23 godine ranije.
