U današnjem članku istražujemo jedan od najvažnijih aspekata roditeljskog odgoja kako se odnositi prema djetetovim emocijama u trenucima izazova. Svaki roditelj poznaje situacije u kojima dijete doživi emocionalni slom usred trgovine ili odbije ustati iz kreveta za školu.
- U takvim trenucima, često nam je prirodno da posegnemo za kritikama ili da odmah objasnimo zašto je djetetovo ponašanje neprihvatljivo. No, stručnjaci poput psihologinje Caroline Fleck predlažu nešto drugačiji, efikasniji pristup, koji se temelji na validaciji osjećaja.
Umjesto da se dijete suočava s kritikom koja može dodatno pojačati njegov otpor, Fleck savjetuje roditelje da postanu vještiji u priznavanju i razumijevanju emocija svoje djece bez osuđivanja. Ovaj pristup podrazumijeva aktivno slušanje i potvrđivanje onoga što dijete osjeća, a ne minimiziranje ili ignoriranje tih osjećaja. Kada dijete osjeti da mu je emocija prihvaćena, ono postaje spremnije da promijeni svoje ponašanje na konstruktivan način.
Validacija, kako je Fleck opisuje, znači da roditelj priznaje emocionalno iskustvo djeteta i pomaže mu da ga izrazi, bez da ga odmah ispravlja ili kazni. Na primjer, kad Fleckina kći nije željela obaviti kućanske poslove, ona nije krenula s kritikama. Umjesto toga, pitala je zašto je dijete bilo toliko uzrujano oko pražnjenja perilice posuđa. Kći je tada opisala situaciju kao da je mama vrištala i bacala stvari, iako je mama samo tražila da isprazni perilicu. Kroz takav razgovor, Fleck je omogućila svojoj kćeri da izrazi svoje osjećaje i osjeti da su joj prihvaćeni.
Ključno je, prema Fleck, ukloniti osuđujući ton i priznati da nitko ne voli raditi kućanske obaveze. Samo nakon toga, kroz validaciju osjećaja, roditelj može objasniti zašto je nužno preuzeti odgovornosti. Cilj nije odbaciti emociju, nego se usredotočiti na promjenu ponašanja koje treba biti drugačije.
- Još jedan važan dio roditeljskog pristupa tiče se razlike između srama i krivnje. Psihologinja Fleck i sociolog Adam Galinsky naglašavaju da su to vrlo različite emocije koje utječu na djetetov razvoj. Sram je, kako kažu, emocija koja paralizira i onemogućava dijete da racionalno razmišlja i rješava probleme. Kada dijete doživi sram, često se povuče i izbjegava suočavanje s problemima, umjesto da traži načine da ih popravi.
- Nasuprot tome, krivnja je emocija koja može biti vrlo korisna jer potiče dijete na prepoznavanje vlastitih pogrešaka i motivira ga na promjenu. Galinsky ističe da krivnja vodi prema popravljanju, dok sram vodi ka izbjegavanju. Iz tog razloga, roditelji bi trebali težiti da djetetu pomognu da osjeti krivnju, a ne sram, jer to može biti snažan pokretač pozitivnih promjena u ponašanju.
Kako se ove ideje mogu primijeniti u svakodnevnom roditeljstvu? Prije svega, važno je da roditelj odvoji emocije od ponašanja. Kad dijete izrazi frustraciju ili razočaranje, roditelj treba pokazati razumijevanje da su ti osjećaji prirodni i u redu. Ono što slijedi je učenje djeteta da, iako se osjeća negativno, može odabrati kako će se ponašati u određenoj situaciji.
Neki od korisnih koraka za roditelje su: slušati dijete bez prekidanja, omogućiti mu da izrazi svoje osjećaje, te ih potvrditi riječima poput: “Razumijem da te to ljuti” ili “Znam da ti nije lako”. Tek nakon takvog prihvaćanja emocija, roditelj može preći na objašnjavanje zašto određeno ponašanje nije prihvatljivo, primjerice: “Znam da ti nije drago raditi kućanske poslove, ali to je dio naših zajedničkih odgovornosti.”
Ovaj pristup koji se temelji na validaciji emocija i izbjegavanju srama može imati iznimno pozitivan utjecaj na emocionalni razvoj djeteta. Umjesto da se usmjerimo samo na kritiku i objašnjavanje pogrešaka, puno je učinkovitije prvo razumjeti i priznati djetetove osjećaje. Kroz takvu podršku, dijete postaje otvorenije za promjenu ponašanja i uči kako se zdravije nositi s negativnim emocijama.
Dugoročno, validacija može pomoći u smanjenju stresa, razvijanju emocionalne inteligencije i jačanju odnosa između roditelja i djece. Također, ova praksa doprinosi jačanju socijalnih vještina i sposobnosti rješavanja problema, što je važno za cjelokupni razvoj djeteta.
U konačnici, ovaj način pristupa roditeljstvu ne samo da pomaže u rješavanju svakodnevnih sukoba, nego i gradi temelje za dublju povezanost i bolje razumijevanje unutar obitelji. Roditelji koji prakticiraju validaciju osjećaja uče svoju djecu važnim životnim lekcijama o empatiji, samoprihvaćanju i odgovornosti, što im pomaže da izrastu u emocionalno zdrave i samosvjesne osobe
