U današnjem članku donosi se priča o jednoj ženi čije se životno iskustvo pretvorilo u neobično i pomalo gorko saznanje. Mnogi zamišljaju da je imati nekretninu na moru pravi blagoslov, da će svake godine sa suncem i mirisom borova dolaziti i zadovoljni gosti, kao i stalan priliv novca.
- Međutim, Saveta iz Svilajnca naučila je da stvarnost često nije onakva kakvom se zamišlja dok se sanja o penzionerskim danima pored mora. Na pragu treće životne dobi, nakon godina rada u inostranstvu, mislila je da je pronašla idealnu formulu za mirnu starost, ali jedno leto potpuno je promenilo njen pogled na ljude i turizam.
Saveta i njen muž proveli su čitav radni vek u Nemačkoj, štedeli svaki dinar, maštali o trenutku kada će se vratiti u domovinu i ostvariti svoj san. Nakon mnogo godina rada, uspeli su da kupe kuću u Budvi, u srcu Jadrana. Kuću su uredili sa ljubavlju, opremili je kvalitetnim nameštajem, odabrali boje i detalje kako bi svaki gost osetio mir, sigurnost i domaćinsku atmosferu. Njihova ideja nije bila da postanu bogataši, već samo da dodatno poprave kućni budžet, jer penzija, iako pošteno zarađena, nikada nije dovoljna za lagodan život.
Svake sezone, Saveta je dočekivala turiste sa iskrenim osmehom. Trudila se da svima obezbedi čistoću, tišinu i komfor. Verovala je da, ako ti nekome pružiš najbolje što možeš, dobićeš isto zauzvrat. I sve je to funkcionisalo dok u njen apartman nisu stigle tri dame iz Beograda, koje su na prvi pogled delovale kao oličenje elegancije i kulture.
Te žene su bile u najboljim godinama, uredne, doterane, elokventne, govorile su lepo i činilo se da cene trud domaćina. Odmah su platile ceo iznos, nisu se cenjkale, čak su naglasile kako im je potreban mir i kako su došle da pobegnu od svakodnevnog haosa. Saveta je u tom trenutku osetila olakšanje i zahvalnost, pomislila je da je napokon došla sezona bez brige, sa gostima koji znaju šta znači poštovanje tuđeg prostora.
- Prvih nekoliko dana sve je delovalo normalno. Nisu pravile buku, nisu imale posebne zahteve. Ali onda je došao peti dan i trenutak koji Saveta neće zaboraviti. Kada je otvorila vrata apartmana, zastala je bez daha. Sudopera je bila krcata prljavim tanjirima, ostaci hrane stvrdnuti kao kamen. Peškiri su bili razbacani po terasi, neki sa mrljama koje bi i najupornija sredstva jedva uklonila. Kupatilo je izgledalo kao scena iz horora: dlake svuda, pasta za zube razmazana po lavabou, ogledalo zamazano mlekom za sunčanje i tragovima pića.
- I dok je pokušavala da smiri misli, otvorila je frižider i doživela još veći šok. Lubenica presečena napola stajala je bez ikakvog poklopca, semenke su se prosule po policama. Pored nje se nalazila konzerva sardina, otvorena i bez ikakvog poklopca, a iznutra se širio nesnosan miris. Flaša mleka bila je otvorena i bez zatvarača, dok je piksla bila prepuna pikavaca, a kanta za smeće se doslovno prelila. Po podu su ležali ubrusi i komadi papira kao da je kroz apartman prošao uragan.
Saveta je sela na stolicu i stavila ruke na lice, pokušavajući da shvati šta se upravo dogodilo. Pitala se kako neko ko spolja izgleda kao dama može ostaviti takav haos za sobom. I dalje u šoku, odlučila je da ne može prećutati. Uzela je telefon i poslala im poruku, pristojnu ali odlučnu, u kojoj je napisala da je stanje apartmana neprihvatljivo i da ne razume kako su mogle tako nešto da urade.
Jedna od njih joj je odgovorila, a ta poruka je bila kap koja je prelila čašu. Hladnim tonom napisala je: „Pa šta hoćeš? Nije ti to hotel s pet zvezdica, nego običan apartman! Ne preteruj, ionako smo platile kao da smo bile u hotelu.“ Taj odgovor je u Saveti probudio gorčinu i osećaj nepravde. Nije se radilo o ceni, već o poštovanju.
Tog dana odlučila je da više nikada neće dopustiti da se tako nešto ponovi. Sada je rešena da svaku sledeću sezonu dočeka spremna – sa ugovorom, sa fotografijama pre i posle, i posebnom takson za čišćenje ako se ponovi slična situacija. Jer, kako kaže, kultura se ne meri skupim parfemom ili karminom, već tragom koji ostaviš za sobom. Iza pravih dama nikada ne ostaje nered, a iza ovih žena ostala je lekcija koju Saveta više nikada neće zaboraviti.