U današnjem članku govorimo o životnom putu Džeja Ramadanovskog, pjevača koji je svojim talentom i toplinom osvojio srca mnogih. Njegov život nije bio lagan, ali sve što je postigao rezultat je njegove snage i upornosti.
- Džej je bio mnogo više od muzičke zvijezde — bio je čovjek duboke duhovnosti, velikog srca i iskrene dobrote.Iako je bio muslimanske vjere, Džej nikada nije skrivao koliko mu znači Sveta Petka. Redovno je dolazio u kapelu na Kalemegdanu, palio svijeće i pronalazio utjehu u miru koji je tamo nalazio. Njegova duhovnost bila je snažna, a još snažnija bila je njegova sposobnost da pruži ljubav i poštovanje prema svim ljudima, bez obzira na njihove razlike. Jedna od najdirljivijih priča iz njegovog života govori o susretu sa patrijarhom Pavlom ispred Saborne crkve. Džej nije mogao sakriti poštovanje i iskrenost pa je prišao patrijarhu i ljubio mu ruku, što je pokazalo koliko je bio čovjek otvorenog srca i velike topline.
Iako je nalazio mir u hrišćanskim običajima, Džej nije mijenjao svoju vjeru. Njegova kćerka Marija potvrdila je da je on cijelog života ostao vjernik islama. Ipak, bio je poznat po svojoj spremnosti da pomaže svima, često diskretno, ostavljajući donacije ili novac u crkvi. Ljudi koji su ga poznavali isticali su njegovu skromnost i tihu dobroćudnost. Jedna od žena iz crkve prisjetila se kako je Džej redovno ostavljao novac kod ikona, a oko njega je uvijek bila posebna toplina. On je živeći kao musliman, zapravo utjelovio univerzalni hrišćanski duh ljubavi i brige za druge, pomažući anonimno siromašnima i onima kojima je pomoć najpotrebnija.
- Prijateljstvo sa muzičarem Ackom Nezirovićem trajalo je više od tri decenije. Acko se sjeća Džeja kao čovjeka koji je i u teškim trenucima zadržao vedrinu, duhovitost i velikodušnost. Džej je često govorio da mu je novac samo papir i nije ga volio zadržavati za sebe. Bio je ponosan na svoju kćerku Mariju i vjerovao je da će ona nastaviti njegov muzički put. Iako je postigao veliku slavu i karijeru, nije razmišljao o materijalnom bogatstvu; stan na Dorćolu bio je gotovo jedino što je ostavio iza sebe. Često bi novac koji je zaradio trošio na druge ili ga poklanjao.
Njegova povezanost sa Svetom Petkom i duhovnošću bila je duboka, ali je bio odlučan da ga nakon smrti sahrane po islamskim običajima. Za života je govorio da želi da ga hodža okupa, da tamburica svira i da prijatelji popiju rakiju za njegovu dušu. Tako je i bilo kada je 2020. godine ispraćen uz veliki poštovanje i pjesmu. Njegova sahrana okupila je ljude svih vjera i nacionalnosti, što govori koliko je Džej bio čovjek naroda, simbol jedinstva i most između različitosti.
Džej Ramadanovski bio je mnogo više od pjevača. Bio je simbol Beograda, umjetnik koji je srcem spajao ljude, bez obzira na njihovu vjeru ili porijeklo. Njegov život pokazuje da prava ljubav prema Bogu i ljudima ne poznaje granice vjerskih razlika. Ostavio je iza sebe nasljeđe koje se ne mjeri samo brojem prodatih albuma, nego toplinom i dobrotom koje je dijelio sa svima oko sebe.
Pamti se po svom prepoznatljivom glasu koji je dirnuo mnoga srca, po osmijehu koji je unosio mir u duše, i po rukama koje su uvijek bile spremne da pomognu. Bez obzira na različite vjere i običaje, Džej je vjerovao u univerzalnu snagu ljubavi. Njegova priča i djelo ostaju svjetionik za sve one koji žele da žive otvorenog i velikog srca. Pokazuje da najveća slava nije na pozornici, nego u srcima ljudi koji nas pamte sa osmijehom i poštovanjem.
Njegova iskrenost, duhovna snaga i spremnost na pomoć drugima ostaju trajna inspiracija. Bio je čovjek koji je znao kako slaviti i radost i tugu, koji je vjerovao da je prava vrijednost života u tome koliko ljubavi i dobrote ostavimo iza sebe. Džej Ramadanovski zauvijek ostaje u sjećanjima kao pjesnik duše, glas koji je povezao ljude, i čovjek koji je živio za druge.
