U današnjem članku ispričaćemo nevjerovatnu životnu priču porodice Nurković iz Sarajeva, koja je počela jednim nenadanim kucanjem na vrata prije više od dvadeset i pet godina.
- Tog dana, nepoznata žena je u naručju držala malu djevojčicu i izgovorila riječi koje su zauvek promijenile njihove živote: „Ne tražim ništa, samo želim vašem mužu da kažem da ima još jedno dijete.“ Te riječi donijele su šok i tišinu, a potvrdu njihove istinitosti porodica je dobila tek četiri godine kasnije, kada je otac, na samrti, priznao da je djevojčica zaista njegova kćerka i rođena sestra njihovog sina Eldara.
Otac Eldara Nurkovića bio je profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, dok je majka radila kao doktorka. Njihov život se preokrenuo kada je otac u tridesetim godinama obolio od raka. Porodica je putovala širom bivše Jugoslavije, a i u inostranstvo, tražeći spas. Tokom tih godina Eldara su uglavnom odgajali baka i djed. Kada je postalo jasno da kraj dolazi, pojavila se ta nepoznata žena s djevojčicom u rukama. Rekla je da Eldarov otac ima još jedno dijete i otišla, ostavljajući ih u šoku. Eldar je tada imao samo četiri godine kada je otac preminuo, a s njim je otišla i ta velika tajna. Majka je šutjela sve dok Eldar nije postao punoljetan, a tada mu je otkrila istinu – da ima polusestru.
Eldar se isprva osjećao izdanim jer su mu godinama krili takvo otkriće. Saznao je da djevojčica nije bila rezultat slučajne avanture, već plod jedne velike, ali zabranjene ljubavi. Njegov otac je nekada bio u dugoj vezi sa ženom druge nacionalnosti, no njeni roditelji nisu prihvatali tu vezu i ona je bila osuđena na propast. Nakon prekida, otac je upoznao Eldarovu majku i osnovao porodicu. Ipak, iz te prethodne veze rodila se djevojčica po imenu Milena.
Pun bijesa i želje da je pronađe, Eldar se dao u potragu. Imao je malo informacija, znao je samo ime i prezime očevih stare ljubavi i da je živjela u Mostaru. Kasnije je saznao da su zbog rata odselili u Srbiju. Godinama je tragao, bezuspješno, sve dok nisu došle društvene mreže. Tri godine je pretraživao Facebook, slanjem poruka djevojkama istog imena. Svaka poruka počinjala je rečenicom: „Zdravo, zovem se Eldar Nurković, živim u Sarajevu i postoji mogućnost da sam ja tvoj brat.“
- Neke poruke su nailazile na ismijavanje, neke su ostajale bez odgovora, ali jedna je pogodila pravo mjesto – stigla je Mileni Dobraš. Kada je pročitala poruku, Milena je odmah nazvala majku, a ova je, u šoku, istrčala u kupatilo i zaključala se. Nakon dugog ćutanja, priznala je: „Jeste, to je tvoj brat.“ Milena nije mogla da vjeruje da joj je majka skoro trideset godina krila postojanje brata, iako je ona sama često govorila da bi voljela imati brata.
Prvi susret Eldara i Milene bio je pun emocija. Dva dana nakon što su se čuli, Milena je sela u autobus i došla u Sarajevo. Kada su se ugledali na autobuskoj stanici, odmah su se zagrlili i tih sedam dana koliko je boravila kod njega, nisu se razdvajali. Eldar priznaje da mu je bilo čudno – znaš da ispred sebe imaš rođenu sestru, a opet ne znaš ništa o njoj. Ipak, vrlo brzo je uočio koliko liči na njega i njihovog oca – u pokretima, u govoru, u ponašanju.
Iako pokušava da ne pokazuje emocije, Eldar priznaje da je Milena često plakala, dok ju je on posmatrao sa nevjericom i osjećajem da su konačno pronašli izgubljeni dio života. Od tada su ostali u kontaktu, viđaju se kad god mogu i nastoje da nadoknade sve izgubljene godine.
No, Eldar i dalje nosi gorčinu što su im odrasli svojim odlukama oduzeli pravo na zajedničko djetinjstvo. Razgovarao je sa Mileninim majkom, koja mu je priznala da je ćutala jer se bojala da Eldar, kao dijete iz braka i druge vjere, nikada ne bi prihvatio sestru. I sama je rekla da bi, vođena tim strahom, ponovo učinila isto, iako zna da je to bilo nepravedno prema oboma. Eldar vjeruje da su roditeljske predrasude i sebični strahovi uzeli trideset godina njihovih života.
- Ipak, priča je dobila sretan nastavak. Eldar i Milena izgradili su blizak odnos, a Eldar je nedavno postao i ujak. Milena je rodila sina Konstantina, a Eldar ga je s oduševljenjem došao upoznati. Danas zajedno šetaju malog dječaka, gradeći nove uspomene i otvarajući novo poglavlje koje im je bilo uskraćeno u prošlosti.
Njihova priča je dokaz da nikada nije kasno pronaći porodicu, da krvne veze imaju snagu da prevaziđu godine šutnje i propuštene prilike. Eldar često kaže da bi mu u djetinjstvu mnogo značilo da je imao sestru uz sebe, nekoga kome bi mogao povjeriti tajne, nekoga ko bi ga razumio i podržao. Iako to nije imao onda, danas ima – i ne propušta šansu da nadoknadi izgubljeno.
