U današnjem članku pričamo o jednoj ženi iz Bosne čija priča otkriva koliko ljubav ponekad nije dovoljna da održi brak, iako može biti dovoljna da ga započne. Ova žena je ulazila u brak sa nadom da će izgraditi dom ispunjen poštovanjem, pažnjom i međusobnim razumijevanjem.
- Međutim, realnost je bila daleko drugačija — ostala je sama u vezi u kojoj nije bila ni primećena ni cijenjena. Tek kada je pronašla snagu da ode, njena vrijednost je postala jasna i sebi i drugima. Njena ispovijest otkriva duboke emocije, bol, gubitak, ali i slobodu koju je pronašla zatvarajući vrata prošlosti.
Udala se prije tri godine, a prva godina braka za nju je bila najljepša. Počeli su zajedno, ispočetka, bez velikih očekivanja i pritisaka, punih snova o zajedničkom životu. Sve je izgledalo savršeno dok nije došao trenutak kada je trebalo da se u potpunosti posveti porodici. U tom periodu, partner je sve više vremena provodio igrajući video igre, ostavljajući na njoj sav teret brige o kući — posao, čišćenje, računi, kuvanje. Sve je preuzela sama i vjerovala je da je to tako normalno, jer je smatrala da tako mora biti.
Kako su godine prolazile, njena uloga u braku postajala je sve usamljenija. Na godišnjicu braka nije dobila ni jedan poklon, dok je on, s druge strane, poklone primao. Za nju, ta godišnjica nije samo datum u kalendaru, već simbol pažnje i zahvalnosti, znak da partner cijeni njen trud i njihovu zajednicu. Izostanak tog znaka postao je samo jedan u nizu bolnih trenutaka.
Ona je nastojala da održi tradiciju i na druge važne datume — Bajram, 8. mart — ali ni tada nije bilo nikakvog posebnog priznanja, poklona ili zajedničkog veselja. Njeni pokušaji da budu bliski su gasili uvredama i ponižavanjem, naročito od strane njegove majke. U takvom okruženju, njeni napadi panike postali su sve češći, a osjećaj sigurnosti i sreće se topio. Ona je tonula, a dno nije bilo na vidiku.
- Sve se promijenilo u junu kada je skupila hrabrost i odlučila da ode. Više nije mogla da ostane u braku koji je zamišljala kao zajednicu puna poštovanja, kompromisa i razumijevanja. Za nju je odlazak bio težak, jer se radilo o osobi koju je voljela bezuslovno. U glavi su joj se vrtjela bezbrojna pitanja na koje nije imala odgovore. Partner je često tražio njeno prisustvo kad bi mu falila, ali je opet znao da je potpuno ignoriše u drugim trenucima. Posljednje tri sedmice prije odlaska spavala je sama, osjećajući težinu svog života.
- Odlazak je donio olakšanje, ali i gorčinu. Shvatila je da iako je on pokušavao da je zadrži, ta njihova veza više nije bila ista. Ljubav iz prve godine polako je nestajala, zamijenjena gubitkom i bolom. Krajem ljeta, nakon što je saznala da ima drugu ženu, zvanično je predala zahtjev za razvod. Na njegov rođendan, slučajno ih je zatekla zajedno. Iako je on tvrdio da je to samo prijateljica, za nju je ta veza bila znak kraja.
Tokom procesa razvoda, on je plakao i molio da se pomire, ali ona nije mogla da se vrati u krevet koji je bio mjesto tuge i izdaje. Pokloni koje joj je kasnije donio nisu mijenjali ništa, nisu joj vraćali izgubljenu vrijednost niti osjećaj da je zaista voljena i poštovana. Ti darovi su ostali nepomični u hodniku, simbol praznine koja je nastala između njih.
Ona sada jasno vidi koliko je važno da ljudi u braku ostanu ljudi — čak i kada se razilaze. Pozvala je sve da ne gase jedni druge, da ne dozvole da ljubav umre bez pokušaja da je sačuvaju. Umjesto da čekaju na posebne prilike, treba da vole i cijene svakodnevno, kroz male znakove pažnje, zagrljaje, poljupce i iskreno interesovanje za osjećanja svog partnera.
Njen poziv ženama i muškarcima je jasan: ne dozvolite da se vaša vrijednost mjeri stvarima ili praznim gestama. Ljubav i poštovanje trebaju biti stvarni i prisutni svaki dan. Brak nije samo zajednica u dobru, već i u zlu, i samo kada je prisutna obostrana pažnja i podrška, veza može opstati.
Ova priča ostaje podsjetnik da je sloboda i lična sreća vrijednija od odnosa u kojem ne postoji poštovanje. Ponekad je potrebno zatvoriti jedno poglavlje života kako bismo otvorili novo — ispunjeno samopoštovanjem, srećom i istinskom ljubavlju.
