Većina ljudi cijeli svoj život provede u težnji za srećom a kada ih pitate da formulišu šta je za njih sreća svako ćee drugačije odgovoriti. U nastavku pročitajte savjet poznatog psihologa.
Zabrinutost je mentalni proces koji je čest među ljudima, ovu nelagodu karakterizira neizvjesnost budućnosti, preispitivanje odluka ili pokušaji predviđanja događaja koji se još nisu dogodili. Iako briga može imati i korisnu ulogu, jer nas potiče da se pripremimo i budemo odgovorniji, ona često postaje teret koji iscrpljuje tijelo i um. Dugotrajna i intenzivna zabrinutost lako može dovesti do kroničnog stresa, a upravo to ima značajan utjecaj na naše zdravlje, uključujući probleme sa spavanjem i glavobolje, ali i anksioznost i depresiju.
- Psiholozi zagovaraju da sama briga nije protivnik, već način na koji joj se obraćamo. Kada to prepoznamo i usmjerimo na zdrav način, to može postati prilika za povećanje otpornosti i unutarnje snage. Evo pet strategija za koje stručnjaci vjeruju da su učinkovite u smanjenju stresa povezanog s brigom i poboljšanju emocionalne stabilnosti. Usmjeravanje pažnje na sadašnji trenutak. Jedna od najutjecajnijih metoda koju danas koristi psihologija je svjesnost, što je njegovanje svjesne svijesti. Osnovna ideja mindfulnessa je jednostavna: biti prisutan u trenutku, bez zalaženja u prošlost ili budućnost.
Kada smo zabrinuti, um radi upravo suprotno od ovoga – neprestano analizira prethodne događaje i mašta o najgorim mogućim scenarijima koji bi se mogli dogoditi. Vježbanje svjesnog disanja, vođene meditacije ili nekoliko minuta tišine u kojima promatramo svoje misli i tijelo može imati značajan utjecaj. Stalna praksa mindfulnessa smanjuje hormone stresa, povećava fokus i olakšava točnije razumijevanje poteškoća. To ne znači da su problemi riješeni, već da zauzmemo stabilniju i zreliju perspektivu. Mnogi pojedinci podcjenjuju štetu neodbijanja zahtjeva drugih ljudi.
Prihvaćanje odgovornosti koje nadilaze naše mogućnosti rezultira umorom i stvara plodno tlo za stalnu brigu. Kada ljudi dosljedno odgovaraju “da” zbog straha da će razočarati druge, njihove unutarnje želje još uvijek nisu zadovoljene. Psiholozi tvrde da se postavljanje granica ne smatra sebičnim, ali je neophodno za brigu o sebi. Naučiti kako reći “ne”: to je stvaranje prostora za vlastito opuštanje, oporavak i pozitivne odnose. Kada imamo preciznu spoznaju o tome koliko možemo i želimo dati, možemo se lakše nositi sa svakodnevnim gnjavažama i spriječiti da briga dosegne razinu koja narušava našu ravnotežu. Jedan od primarnih uzroka stalne tjeskobe je ljudska želja da ima kontrolu.
Želimo znati što se od nas očekuje i kako će se stvari na kraju dogoditi, unatoč inherentno slučajnoj prirodi života. Strah od nepoznatog često se izražava u obliku beskrajnih rasprava “što bi bilo kad bi bilo”. Stručnjaci predlažu razvijanje spremnosti za prihvaćanje dvosmislenosti. To podrazumijeva priznanje da ne možemo razumjeti sve ishode, a to nije nužno štetno. Umjesto da trošimo energiju na hipoteze o budućnosti, možemo je potrošiti na ono što je trenutno dostupno. Ovaj pristup oslobađa unutarnji prostor i smanjuje stres povezan s pokušajima kontroliranja onoga što nije pod našom kontrolom. Briga često ostaje s nama, kruži okolo bez rješenja.
Međutim, ovaj osjećaj beznađa je ono što potiče našu tjeskobu. Psiholozi preporučuju da kad god osjetimo tjeskobu, pokušamo je pretvoriti u praktične korake. Jedan pristup je zapisati problem i moguće lijekove. Kada se problem razloži na manje, izravnije zadatke, čini se da nije gnjavaža. Poduzimanje akcije, čak i male, pozitivno utječe na osobu i smanjuje psihički stres. Tjeskoba više ne služi kao blokada, već umjesto toga postaje poticaj za evoluciju. Anksioznost se često povećava kada je držimo u sebi.
Tada misli postaju teže i poprimaju veće dimenzije koje ne moraju nužno biti veće u stvarnosti. Razgovor s osobom od povjerenja može imati iscjeliteljsku svrhu. Sam čin dijeljenja problema s drugima pomaže nam da ga sagledamo iz druge perspektive i implicira da nismo sami. Bliski prijatelji mogu pružiti pomoć, vodstvo ili prisutnost koja nas tješi. Povremeno je dovoljno javno izraziti što je uzrok problema. Ljudi su društvena bića, a emocionalna povezanost jedan je od najučinkovitijih načina za smanjenje brige i povećanje otpornosti.
