Nikola Pejaković Kolja, umetnik koji je uspešno spojio muziku, glumu, režiju i pisanje scenarija, prošao je kroz brojne teške trenutke u svom životu.
Brojnim ulogama koje je odigrao ostavio je dubok i nezaboravan trag u povijesti srpskog glumišta, a njegova privatnost nije uvijek bila obilježena samo svjetlom.Prošle godine Nikola Kolja Pejaković održao je vrlo dirljiv govor koji je više nalikovao osobnoj ispovijesti. Govori o svojoj borbi s porocima, što za njega znači heroin, kako je pokušao izbjeći ovisnost, a govori i o svom duhovnom putu, otkrivanju pravoslavne vjere i zašto se nije zamonašio.
- “Kad sam se napušio darovima i zloupotrijebio ih, kad sam dosegao određenu razinu alkohola, već sam dobivao batine po barovima, vrijeđao ljude. Pa kad sam već bio u tom jarku, ‘Njegovo veličanstvo’ je došlo do heroina. Tamo veće je zlo od zla kad se počne ponašati kao umjetnik, kad krene ovuda… moji bogovi su slikari, glazbenici i trudim se imitirati ih.
Kad dotaknem dno, obratim se Bogu. Kad sam se našao u jarku. Srbin ide u crkvu kad pada kiša. Ovo nije usamljen slučaj. Postoje priče o narkomanima koji su prešli na vjeru, ali mislim da to nije sasvim točno. Čovjek traži izlaz i lijek svojoj bolesti. Pravoslavlje je sila koja ga može poraziti. Kad mi je slomljen ego, kad sam vidio da nema izlaza, počeo sam tražiti svoj život, svoju vjeru.
Tada sam shvatio da sam bio u krivu, kao što nas sada uče da oponašamo Krista, tako su i mene učili da imitiram te umjetnike, da pijem, drogiram se, pušim cigarete, bockam vene i uživam u svim vrstama seksa. nenormalan. Na primjer, možete dobiti poruku koju je napisao veliki pjesnik Charles Baudelaire kada je prvi put popušio marihuanu. Naravno, možete isprobati isti pristup. Pošto nisi pjesnik i nisi baler, ostala ti je samo marihuana.
Taj heroin je bio kao šamar. Osjećao sam se tako ugodno da sam se pitao zašto mi ga nitko prije nije dao budući da je to rješenje za sve moje probleme. Nemam nikakvih bolova ni problema. S druge strane izbija mamurluk. Nudi neke prednosti, ne samo da me oslobađa pitanja koja stalno postavljam – što mi radimo na ovom svijetu, kakva je ovo avantura? “, kazao je Pejaković.“Život mi je bio u opasnosti”, nastavio je, “kada su moji roditelji vidjeli da umirem u Beogradu, stanje njenog djeteta se pogoršalo, a otac je skrivao svoj narkomanski izgled.
Tek kad sam pala, shvatila sam što da radim s darom. Sve dok se nisam našao zaglavljen u vlastitom izmetu.“Prvi tretman je bio kada su me kolege Nikola Kojo, Dragan Bjelogrlić, Milorad Mandić Manda i drugi odveli u bolnicu nakon gledanja filma “Lepo selo Lep Borre”. I tamo sam proveo 12 dana i prvi put ostavio heroin. Osjećao sam se kao da mi je netko skinuo glavu i nabio mi novih 12 kila 10 do 15 puta, ali moj um je bio bistar, nikakva vjera, nikakva pamet ne može se izliječiti, a onda se dogodilo da me majka zamolila da odem kod žene tzv. Bulevar Kralja Aleksandra za akupunkturu.
- Želim ispuniti želju svoje majke. Prije nego što sam otišao do te žene, otišao sam do svog dilera i on je smotao joint u kojem je bilo heroina. Ovo je četvrti oblik konzumiranja heroina uz pušenje iglama, ušmrkavanje i pušenje staniola. To sad nije bitno, neću dati recept. Popušio sam čovjeku, izuo cipele i otišao doktoru.
Prišao sam joj i ona me stavila ispred sebe. Pitao me pušim li i ja sam rekla ne. Osjećala je miris nikotina u mojim ustima. Opet me pitao i inzistirao da budem iskrena, ali ja sam i dalje tvrdila da ne pušim. Zapravo, ne pušim, pušim, ali me nije pitala jesam li. Na kraju me zamolio da izađem iz ureda i rekao mi jednu ključnu stvar – samo ti Bog može pomoći, ne ja. Ustao sam i otišao, misleći u sebi, koja budala. “, kazao je Pejaković.
Istakao je da je u tom trenutku bio teški ateist, teški narkoman, teški idiot, težak u svakom pogledu, a ja sam tada griješio i bio na krivom putu. Što je još žena radila, napisala mi je na papir naslove triju knjiga. Odnio sam papirić mami i rekao joj da me više ne šalje ovakvim idiotima, a onda sam joj ga dao i u šali rekao – evo ti recept, možeš ga odnijeti u apoteku. Jadna je otišla i kupila te knjige. Moja mama sada ima demenciju. Bog mi je dao priliku da se iskupim, da se brinem za nju, da budem sin. Kupila je knjige koje sam bacao i šutirao i rekla mi da pospremim popularne knjige. Jednom sam pročitao autobiografiju Malcolma X. Čitao sam kako je u zatvoru prešao na islam, kako je klečao i molio Allaha i pitao se šta ja radim.
Čitao sam tu knjigu kao i svaku drugu, a jednom sam uzeo u ruke “Čitanje isprika” i dobio iste rečenice kao kad sam bio na heroinu, samo što sam sada bio na dobrom putu. Kažem sebi i drugima – ovo mi nitko prije nije dao, tako da je ovdje sve točno. Ovdje je sve ispravno napisano. Zašto mi se daju nepotrebne informacije? ! Pa su me zakopali da mi otupe oštricu, da me uspavaju, da mi um umrtve, da me izlude.
Izmislili su slogan – Vjera je osobna, privatna stvar, o kojoj se ne raspravlja. O čemu bismo trebali razgovarati? O borbi i komesarima? ! Kristovo ime ne treba spominjati. Dok sam živ spominjat ću ga. “Dok sam ja živ, bit će svećenika u mojoj seriji, jer ljudi 60 godina s vjerom gledaju Blajićeve nestašluke”, rekao je.
- Tada je, kako kaže, započeo njegov put prema kršćanskoj crkvi.”Odmah sam htio biti redovnik, odmah postati svetac.” Došao sam ovdje da odmah postanem svetac i onda možete raditi što god hoćete. Smiješno je to što je moj otac bio više zabrinut kad sam počeo ići u crkvu. moje zdravlje nego ja “Rekao mi je što mu se dogodilo kad sam bila na heroinu, bio je dobar narkoman i rekao mi je da me vidio kako se ljubim s Banialouom.
Zapeo u ruci mladog župnika. Ne budi ogorčena što si starija od njega. Kada je čuo da sam otišao u Trebinje i spavao neko vrijeme u manastiru Tevdoš, imao sam ideju da se zamonašim, razgovarao sam sa vladikom Grigorijem, ali on to nije učinio. Nema veze, rekao je – nemoj se ženiti za redovnika, budi pravi oče moj, do tada, što ćeš? Taj Fićfirić, vraćajući se iz Trebinja, kad mi je vladika rekao za ženidbu, ja sam rekao: “Evo razgovaram s biskupom, pričamo o samostanu”
. Otac je šutio. Biskup mi je rekao da nisam sposoban za samostan, ali da se trebam oženiti. Otac će – poslušati biskupa, on je mudar čovjek, i slava mu, i od mene ga pozdravi. Hvala Bogu što nisam redovnik, mislim da je to dobro za monaški život. Kako sam im to mogao učiniti? “, kazao je Pejaković.
Prema njegovim riječima, njegov “hobi” – heroin – čovjeku oduzima cijeli dan.”Morate pronaći novac, zatim pronaći dilera i vidjeti ima li droge.” I onda se desi da ti nemas para a on ima drogu, pa ti imas para a on nema drogu i tako to je ozbiljna stvar i oduzima dosta vremena kad sam poceo da citam o pravoslavlju, bio sam i dalje radi nešto nespojivo sa svojom dušom.
Rekao je da se, kada je počeo ići u crkvu, susreo sa svim problemima koje bi drugi mogli imati. Imam dojam da ne pripadam ovdje. Vidim ovdje neke starice, stojim, bole me leđa, bole me noge, u meni se ništa ne događa. Ljudi oko mene nemaju dodirne točke sa mnom. Ovdje objašnjavam zašto je pravoslavlje Hirstova životna filozofija, jer vam daje alate za preživljavanje u ovom životu.
Međutim, počinju misli, ružne, s nekim seksualnim naznakama. Odakle to? To nije moje? Dolazim mirne duše. Ne znam u čemu je trik – ideje koje dobivate su od vraga i one vas truju i uništavaju vam život. Vozio sam i netko me zaustavio i onda je vrag rekao pusti ga, on mu je mater. Uhvatiš ga i izađeš i nešto se dogodi, nešto se dogodi… i onda odeš u zatvor ili ti on razbije lubanju. Vrag se nasmijao. Kad kaže kontaktiraj ga, samo reci – ne prihvaćam. Ne prihvatam tu ideju svojih kolega”, rekao je Pejaković.
