Nikola Simić, poznati srpski glumac, imao je starijeg brata po imenu Slavko Simić, koji je također bio cijenjeni umjetnik. No, zanimljiv je detalj da su njih dvojica bili braća. Dugo je njihova veza bila skrivena od javnosti, ponajviše zbog njihove sklonosti privatnosti i odabira da svoj osobni život drže podalje od svjetla reflektora.
Nikola Simić pronašao je svoj glumački put ponajviše zahvaljujući utjecaju starijeg brata Slavka Simića. Predani kazališni entuzijast i aktivan član dramskih grupa, Slavko je često sa sobom na probe dovodio mlađeg brata, rasplamsavši Nikolinu strast prema umjetnosti. Ipak, njihova pripovijest sadrži fascinantan obrat – Slavkov utjecaj na Nikolin život dobio je neočekivani obrat.
- Kada je Nikola tražio da se upiše u srednju umjetničku školu u Novom Sadu, Slavko ga je, tobože iz dobrote, obavijestio da nije položio prijemni ispit. Tek kasnije, pred kraj života, priznao je da je Nikolu zaveo kako bi ga skrenuo s tog puta i motivirao da se umjesto njega bavi glumom.
Godine 1947. Slavko Simić započinje svoju filmsku karijeru ulogom u filmu “Živio ovaj narod”, a zatim se u manjim ulogama pojavljuje u zapaženim ostvarenjima poput “Koštane”, “Vruće Vetra” i serije “Otvorena vrata”. Imao je značajnu ulogu u unapređenju televizije u Srbiji, sudjelujući u prvom televizijskom programu emitiranom u Beogradu. Unatoč tome, odlučio je voditi privatniji život, fokusirajući se na svoju obitelj i baveći se interesima poput skupljanja antiknog oružja.
- Nikola Simić, pak, osvojio je srca publike svojim nezaboravnim nastupima u filmovima i serijama, posebice u legendarnim “Tesnoj koži” i “Kazalištu u kući”. Svojim šarmom i vještinom stekao je veću slavu od Slavka, ali su oba glumca trajno utjecala na srpsko kazalište.
Slavko Simić preminuo je 2007. nakon teške borbe s bolešću, dok je Nikola preminuo 2014. Njihov narativ služi kao posveta bratskoj povezanosti, zajedničkom talentu i suptilnoj strasti prema umjetnosti koja je obilježila njihov život.
BONUS TEKST:
Jagode nisu pravi plodovi – Iako nazivamo plod jagodama, zapravo nisu pravi plodovi u botaničkom smislu. Pravi plod jagode je mali “sjemenjak” na njenoj površini, dok je sama crvena “mesnasta” tvar, koju jedemo, zapravo površan dio cvijeta.
Više od 600 sorti – Na svijetu postoji više od 600 različitih sorti jagoda, a neke od njih su specifične za određene regije ili klimatske uvjete. Svaka sorta ima različite karakteristike okusa, veličine i oblika.Jagode su jedini plod koji nosi sjeme na vanjskoj strani – Sjemenke jagode (poznate kao “aheni”) nalaze se na površini ploda, a ne unutar njega. Svaka jagoda ima oko 200 tih sjemenki.
Jagode su bogate vitaminom C – 100 grama svježih jagoda sadrži više vitamina C nego naranče! Ovaj vitamin je poznat po svojim svojstvima u jačanju imuniteta i borbi protiv prehladaJagode u povijesti – Jagode su se počele uzgajati prije više od 2.000 godina u Europi, dok su autohtone vrste jagoda prvobitno rasle u Sjevernoj i Južnoj Americi. U Europu su dovezene tek u 17. stoljeću.
Jagode su korisne za zdravlje – Osim vitamina C, jagode su bogate vlaknima, antioksidansima i minerali poput mangana, kalija i folne kiseline. Redovita konzumacija jagoda može pomoći u održavanju zdrave kože, poboljšanju probave i smanjenju rizika od kroničnih bolesti poput srčanih oboljenjaIzvor prirodnog slatkog okusa – Jagode imaju prirodni šećer, fruktozu, koja im daje slatki okus. Zbog toga su popularne u raznim desertima, ali i kao užina.
