Jedan od omiljenih junaka novije domaće kinematografije sigurno je simpatični Avaks, koji je na krovu jednog voždovačkog solitera video leteći tanjir. Prošlo je 20 godina otkako smo prvi put gledali film Raše Andrića “Kad porastem, biću Kengur”, a tokom tog vremena, ovaj film je postao možda i kultno ostvarenje svog vremena. Gotovo da nema osobe koja nije više puta gledala “Kengura”, a mnogi obožavaoci znaju napamet desetine smešnih replika. Među junacima koji se često citiraju je i Avaks, kojeg je briljantno odigrao Lazar Strugar.
Strug je vješto glumio nezaposlenog pušača trave koji se od tada nije previše pojavljivao u javnosti, iako je prije nekog vremena javno podijelio svoju priču. Svoju je ovisnost o heroinu nadvladao nakon 17-mjesečnog programa, za koji je tada rekao da vjeruje da je rezultat drugih problema u njegovom slučaju.
- Malo ljudi zna da se Lazar četiri godine borio s ovisnošću o psihoaktivnim supstancama. Bio je na oporavku, a nakon borbe snimio je dokumentarac From Dusk to Sanity, Falling Apart, u kojem je prikazao sve faze njegove ovisnosti o drogama.
U svijet droge ušao je mlad, marihuanu je počeo pušiti s 14-15 godina, a sa 17 je probao heroin. Objasnio je da preferira lijekove koji povećavaju razinu endorfina, dopamina, serotonina, dok heroin “smanjuje bol”. Nakon nekoliko uspješnih uloga vratio se junakinji, no ubrzo je uslijedilo razočaranje.
Što ga je natjeralo da sjedi kod kuće, s pištoljem u ruci, spreman na ubojstvo, njegova odluka da se bori protiv droge i njegova teška borba za pobjedu detaljnije je opisano u dokumentarcu From Dusk to Sanity, Falling Apart. Kako je objasnio glumac, diler koji mu je dugovao nazvao ga je i tražio novac, rekavši da će doći do njega, na što je on odgovorio da hoće i čekao ga s pištoljem na stolu.
“Što se mene tiče, proces rješavanja ovog problema trajao je 15 mjeseci. Posljedice uzimanja opioida otklonjene su relativno brzo, ali uzroci nisu tako brzo riješeni. Uzrok nije pronađen pa su ljudi u bolnici “Centar Dugar zna napraviti dobar posao i pomoći ljudima da shvate zašto na svijet dolaze prezaštićeni i nezaštićeni ljudi, a ja mogu reći svoje razloge. To je bio viševrijednog kompleksa”, kazao je za spomenute medije.Glumac je govorio i o tome s čime se susreo u našem zdravstvenom sustavu kada je potražio pomoć.
“Ovo je višestruko pitanje i mnogo toga nije u redu. Ne govorim kao zdravstveni djelatnik, govorim kao bivši ovisnik. Došao sam kao pojedinac reći: ‘Ljudi, dajte, pomogao sam, ja sam ovisnik o drogama i želim se liječiti’, odveli su me od heroina Od prelaska na buprenorfin, društveno, odlično rade posao i ne idem kod dilera, ali i dalje sam ovisnik i to je plan smanjenja štete, plan se isplatio, šteta smanjen, ali ono što se radi pojedincu je porazno.
- Koliko ja znam, zdravstveni sustav ne bi trebao diktirati socijalnu politiku, nego liječiti ljude i činiti ih bolesnijima za dobrobit društva. Ne znam točno kada i gdje je počelo. Metadon je izumljen u nacističkoj Njemačkoj i lijek je protiv bolova poput morfija. Od tada nije unaprijeđen.
Želim govoriti o učincima na tijelo. Nitko nije umro od heroinske krize. Heroinska kriza trajala je pet do sedam dana, ali nitko nije umro. Umro je od metadonske krize. Nikada nisam koristio metadon, koristio sam buprenorfin. Ono što mi se dogodilo nekoliko mjeseci kasnije bila je potpuna zabluda. Bile su to situacije za koje sam mislio da su se dogodile, ali nikad se nisu dogodile. Moje su halucinacije trajale nekoliko dana. Neke se stvari pomaknu do te mjere. Tih sam dana stalno razmišljao gdje sam i što radim, ali nikad se nisu dogodili.
Moja buprenorfinska kriza trajala je više od mjesec dana. Slom u najbolnijim i najiscrpljujućim okolnostima. Posao policije je smanjiti štetu, posao zdravstvene ustanove je izliječiti čovjeka koji dođe i kaže: “Bolestan sam”, a ne prebaciti ga na drugu bolest. Kod nas nije tako, tako je u cijeloj Europi”, rekao je glumac za “Danas”.
Nakon oporavka Lazar je počeo pomagati i drugim ovisnicima koji su dolazili u rehabilitacijski centar. Ljudi koji su vodili centar “Duga” vidjeli su u meni nekoga tko može biti odgovoran i koristan, a ja sam htjela naći načina da razgovaram s različitim ljudima. Želio sam vidjeti kakav bih mogao biti. Sretan sam što vidim da sam pomogao drugima, to mi je upalilo kao volonteru i dao mi je alate za pomoć ljudima u sličnim situacijama kao ja.
Potrebno je uključiti ljude u proces da se nešto mora raditi korak po korak. Pravila se moraju poštovati i pravila će vas staviti u poziciju da funkcionirate kao član društva. Imamo imanje u Taimelinu, a vi morate obaviti neki posao. Naučite nešto cijeniti. Svaki dan imate deset sati posla. Kada idete na posao, kada vodite radnika na posao, vi ste odgovorni za njegov život i morate ga zaštititi.
Nakon nekog vremena tijelo će se probuditi, a nakon pet-šest mjeseci uvijek ćete biti usredotočeni na muškarca, kada vam se djevojka nasmiješi, osjećat ćete da ste zaljubljeni i da ste izliječeni. Niste se izliječili, niste izliječili uzrok, a mrtvi ste za godinu dana – možda. Možda vam je preostalo 15 godina života, ali većinom je tako kako jest. Otišao je jer se zaljubio, nije riješio probleme, šest mjeseci kasnije ponovno se drogirao, a za godinu dana je umro. Zato ih želiš zaštititi od zla. Ne smije pasti u napast. Postoji samo jedan način za uspjeh i milijun načina za neuspjeh”, rekao je agenciji.
