Rođen je kao Samir Pajazitović u Beogradu, od majke Selime i oca Mustafe. Od malena je bio učen islamskim običajima i vrednostima, ali iz nepoznatih razloga nije mogao da ih usvoji i prihvati kao svoja.
Navodi da se želja za razumijevanjem svojih korijena pojačala kako je sazrijevao. Nakon dugogodišnjeg traženja i prvenstveno borbe s vlastitim unutarnjim sukobima, doživio je istinsku sreću i osjećaj pripadnosti. Shvatio je da se u crkvi osjeća više kod kuće nego u džamiji, što ga je potaknulo da prijeđe na pravoslavlje.
- Obitelj Lazara Pajazitovića iz nerazjašnjenih razloga odlučila je ne govoriti o njegovom podrijetlu tijekom njegova djetinjstva. Međutim, kako je sazrijevao, njegova želja da otkrije svoje korijene jača. Ovu je potragu nazvao “borbom”, koja počinje kao unutarnji sukob prije nego što se razvije u sukob s vanjskim svijetom. Tijekom svog puta traženja svog podrijetla bilo je trenutaka u kojima je dolazio u iskušenje da odustane od potrage, ali saznavši da pripada lozi Mrnjavčevića, ponovno je pronašao motivaciju da nastavi svoju misiju.
Lazar, koji sada živi između Srbije i Grčke nakon preseljenja na Krf, podijelio je priču o tome kako je sve počelo.”Rođen sam u muslimanskoj obitelji. Kako je vrijeme prolazilo, više sam se privlačio crkvi i samostanu nego džamiji, do te mjere da nikada nisam ni ušao u džamiju. To se nastavilo do prije otprilike 15 godina, kada sam posjetio sam samostan s prijateljima, svi smo se javili kao Samir, a ja sam se javila da nisam pravoslavne vjere, međutim, uvjeravala me da to nije problem, sugerirajući da je vjerojatno da ću se obratiti za nekoliko godina”, sjeća se. Počeo je istraživati svoja uvjerenja i osjećao je strah zbog onoga što bi mogao otkriti o sebi.
“Od samog početka svog putovanja nailazio sam na izazove zbog nedostatka informacija. Želio sam otkriti što sam više mogao kako bih shvatio zašto sam drugačiji, ali također sam se bojao onoga što bih mogao otkriti o sebi i svojim Nakon što sam doživio brojne neuspjehe i skoro sam odustao od potrage, sreća mi je konačno bila naklonjena Hrvatska, uključujući i Ejupa Ganića, brata moga djeda, Mrnjavčevića, ovo otkriće mi je ponovno pokrenulo potragu koju sam započeo”, podijelio je Lazar s YouTube kanalom “Otac Predrag Popović.
- Tijekom tog vremena, sjeća se da je imao san za koji tvrdi da ga je jasno motivirao da promijeni svoju vjeru, ili kako on to opisuje, da se vrati svojoj vjeri. Odabrao je odlazak u crkvu Vavedenja Blažene Djevice Marije u Vrbasu, gdje je svećeniku ispričao svoja iskustva, koji je, kako kaže, bio zatečen. Kako bi osigurao da njegov izbor nije donesen iz hira, svećenik mu je predložio nekoliko knjiga za čitanje i dao mu tjedan dana da dobro razmisli o svojoj odluci. Bez ikakve sumnje, prije deset godina vratio je vjeru u Vrbas.
Obavljao je i krštenja svoje djece.“Prije deset godina sam povratio svoju vjeru i obratio se nepravdi mojoj obitelji, vjeri koja je izgubljena turčenjem koje je zahvatilo ostatak loze Mrnjavčevića”, prenosi Lazar za YouTube kanal “Otac Predrag Popović”. Izražava namjeru da i svoje potomke odgaja u pravoslavnoj tradiciji. Ističe da nije sam na ovom putu, napominjući da je njegov brat Amir slijedio njegov primjer koji je samo tjedan dana nakon Lazarevog krštenja primio pravoslavnu vjeru i uzeo ime Đorđe. Zbog toga izražava neizmjernu sreću i zahvalnost.
“Nisam primio pravoslavnu vjeru, nego sam joj se vratio. Sve što se događa je po Božjoj volji i uz Božju pomoć.Lazar zaključuje: “Kroz krštenje sam doživio istinsku sreću i osjećaj pripadnosti.Sa suprugom je u braku desetljeće, a brak im je skladan posljednje dvije godine. Imaju kćer i uživaju u svom obiteljskom životu.
