Mustafa Nadarević preminuo je na današnji dan. Bio je čovek velikog talenta, a njegove kolege ga pamte i kao osobu velikog srca. Koliki je bio profesionalac, pokazao je u situaciji kada je, dok je bio na bini, saznao da mu je majka preminula, ali nije prekinuo izvođenje predstave.
Dok sam nastupao na pozornici, prišao mi je kolega s posla i obavijestio me da mi je majka preminula. Nisam razmišljao o prekidu svog nastupa. Dopustila sam da kapne i jedna suza i rekla si da svoju tugu ostavim za kasnije i nastavim s ulogom. Ovaj pristup mi se činio jednostavnijim. Bio je to način da izbjegnem stvarnost i uronim u lik koji zapravo nisam ja, zbog čega se bol činila podnošljivijom. Učinkovita gluma može biti posljednji korak prema odvajanju od stvarnosti.
- Romantične vezeMustafa je imao tri braka tijekom svog života, a svaki je imao svoju posebnu priču.Njegov prvi brak bio je s Jasnom, a zajedno imaju kćer Nađu, koja je danas povjesničarka umjetnosti. Nakon osam godina zajedničkog života razišli su se, no nastavili su održavati vezu preko kćeri.
Snežana mu je bila druga supruga, a zajedno su dobili dvoje djece: sina Asha, koji je bio uspješan kao sportaš, i kćer Nanu, koja trenutno radi u marketingu i PR menadžeru za poznati američki kozmetički brend. .25. travnja 2012. godine ušao je u treći brak sa Slavicom Radović, vrsnom dizajnericom kostima i scenografije. Nažalost, njihova romansa nije dugo trajala. Nakon desetljeća hrabre borbe sa zloćudnim tumorom, Slavica je umrla u Ljubljani 7. lipnja 2012. godine.
Zajedno su bili 15 godina, no njezina je smrt uzrokovala razvod koji je glumac jako teško podnosio.U svojim autobiografskim bilješkama Nadarević je istaknuo kako su život i gluma usko povezani, istaknuvši da je gluma prednost jer se na pozornici može više puta doživjeti smrt, ali nastaviti živjeti. Nasuprot tome, život djeluje kao manje vješt izvođač; kad netko ode od nas, to je zauvijek. Ono što ostaje samo je sposobnost preživljavanja i sjećanja koja čuvamo. Ispričao je i kako je upoznao Slavicu, kako ju je zaprosio, kao i nepokolebljivu podršku tijekom njezine borbe s rakom dojke.
- “Moj fokus nikada nije bio na pojedincima na temelju njihovih vjerskih opredjeljenja; radije, uvijek sam cijenio ljudskost osobe, njihove kvalitete kao prijatelja, njihovu iskrenost i dubinu njihovih prijateljstava. Oni koji su duboko odani svojoj vjeri često odbacuju druge perspektive. Međutim, važno im je prepoznati da postoje pojedinci iz mješovitih brakova koji život ne gledaju samo kroz prizmu vjere.Napominje da je, iako ga je odgajala baka, morao učiti o vjeri, koja ga nije zanimala.
Prilikom mog posjeta baki u Bosanskom Novom, ona je inzistirala da navečer “učim”, što je značilo moliti se Bogu. Kao dijete, bila sam iscrpljena nakon što sam se po cijele dane igrala i trčkarala s drugom djecom, jedva čekajući vrijeme za spavanje, ali moja baka to nije shvaćala i tjerala me da molim. Imam vjeru i ne mogu zamisliti život bez nje, iako se ne identificiram kao ateist. Moja druga baka me, s druge strane, nikada nije tjerala da idem u crkvu, ali ipak smo slavili Božić i Uskrs kod nje doma, unatoč činjenici da joj je muž bio musliman; poštovali smo sve tradicije.
Sklopio sam prijateljstva s pojedincima raznih vjera i nikada mi nije palo na pamet da gajim mržnju prema nekome zbog različitih uvjerenja. Kad bih imao mogućnost, ne bih se rodio kao Mustafa. Međutim, to je moja realnost i ja sam je prihvatio. Prihvatio sam aspekte svog odgoja koji su mi odgovarali i odbacio one koji nisu. Kroz život se neprestano uči i sazrijeva, ali na kraju odlazimo bez potpunog znanja.
