Milan i Vera iz Leskovca živeli su u srećnom braku 47 godina i tokom tog vremena nikada nisu razmišljali o tome da se razdvoje. Naprotiv, njihova ljubav je postajala sve jača. Odgajili su dva uspešna sina, koji su otišli u Nemačku na privremeni posao, ali su na kraju odlučili da tamo ostanu.
Bavili su se poljoprivredom, prodavali razne domaće proizvode, a Vera se neko vrijeme bavila i biznisom. Radili su jako puno i mučili se, ali su ipak dobro živjeli kad su u mirovini znali otići u toplice, boraviti kod prijatelja i posjećivati djecu u inozemstvu. Vera je bila vesela i ljubazna dama, uvijek se smiješila s ljubaznom utjehom koju je pružala, dok je Milan bio tih, ali robustan i izuzetno naporan koji je bez kraja volio svoju ženu.
- No, nevolje su počele dolaziti kada je Milan počeo uočavati demenciju kod svoje supruge. Naime, isprva bi počela zaboravljati stvari koje su se zbog starosti činile dovoljno bezazlenim i oprostivim. Ali situacija se brzo pogoršala. Vera bi se gubila u svojim mislima, zaboravljala više, a onda se događalo da Milana ponekad više nije ni prepoznavala, što je njemu najteže padalo.
U svojim sedamdesetima trudili su se uljepšati dane unatoč Verinom stanju. Milan je preuzeo svu brigu o njoj, dok su njemu financijski pomagala djeca kuhajući je, oblačeći je, pomažući joj u kretanju po kući i izvodeći je u šetnju.No, nakon takvog života od godinu i pol, Milan se opet razbolio. Dobio je predinfarktno stanje; srce mu je palo u potpunu slabost. Shvatio je da nema dovoljno snage brinuti se za svoju ženu. Jednog jutra nakon što ju je pronašao kako stoji bosa na pragu na hladnoći, shvatio je da to ne može učiniti sam.
Odlučio ju je smjestiti u dom uz pristanak svojih sinova, iako njegova duša to nije mogla podnijeti. Bio je siguran da radi ono što je najbolje za nju jer joj više nije mogao pružiti odgovarajuću pomoć, i bio je siguran da će se u jednom trenutku lako naći u opasnosti.Vera je izgledala zbunjeno kad ju je izveo iz kuće. Milan je oplakivao cijelu situaciju, pokušavajući joj objasniti da će joj biti bolje kod kuće, da će imati najbolju moguću njegu i da će je on uvijek dolaziti posjetiti.
- Milan je gotovo svaki dan dolazio svojoj Veri, donosio ono što je ona najviše voljela jesti i podsjećao je na sve lijepo što su proživjeli, čitajući joj iz knjiga.Kako su dani prolazili, osmijesi su nestajali s Verinog lica. Postala je vrlo tiha i povučena djevojka. Ponekad bi Milana samo gledala, ne progovarajući ni riječ. Osim što je prema njoj osjećao iskrenu ljubav koju nijedna bolest ne bi ugasila i sve do svoje smrti, nije mogao izbaciti tu scenu iz glave
Srce joj je izdalo četiri mjeseca nakon što ju je smjestio u dom. Milan je sve znao, ali ipak nije mogao zamisliti njezin odlazak.I njegovateljica u domu obožavala je njihov odnos i ljubav u 8. desetljeću. Kad je došao po Verine stvari, rekla mu je da stalno priča o njemu, pa čak i ako se ne sjeća svega, uvijek se sjeća svega da je imala najbolji život s jednim čovjekom.Te mu riječi nisu olakšale; samo su otežali Milanu, a on se još više osjećao krivim što su ga doveli u dom. Pitao se što je učinio, želeći da joj je mogao više pomoći.
Svi oko njega su ga hvalili, ali on je mislio da je iznevjerio svoju ženu i uzalud je sanjao dan kada će ponovno biti zajedno.Odbio je zahtjev svojih sinova da dođe živjeti s njima u Njemačku. Želio je živjeti u svojoj kući, punoj uspomena koju je izgradio zajedno sa suprugom.Nakon Verine smrti devet mjeseci kasnije, Milan je također doživio srčani udar, ali većina njegovih prijatelja pravi uzrok pripisuje tuzi.
