Moj ponos na svoje miješano porijeklo – Branko Đurić ĐuroBranko Đurić Đuro, eminentni bosanskohercegovački glumac i glazbenik, dao je u intervjuu vrlo nabijen osvrt na svoju lozu i odrastanje u kontekstu mješovitog braka. Iz nje je ponosno crpio kako bi osigurao svoj identitet ističući da je ljubav između njegovih roditelja različitih nacija i vjera. Otvorena rasprava o njegovim korijenima, tragediji i svjetonazorima razrjeđuje i produbljuje predanost ideji ljubavi i prihvaćanja.Ponosan što sam Mješavina
Đuro je istaknuo da je mješovitog podrijetla čiji su roditelji različite vjere, ali i različitih nacionalnosti. Otac mu je bio Srbin, a majka Muslimanka, ali ta ljubav prema njemu ga čini ponosnim. “Moj oče je Srbin, moja majka Muslimanka. Danas sjajno ponosan jesam na njihovu ljubav i na moje pravo biti svih i nitkovito.”Ova izjava pokazuje koliko on cijeni i poštuje nasljeđe svojih roditelja, jer je to utjecalo na njega da postane netko tko ne stvara stereotipe i ne generalizira ljude prema njihovoj nacionalnosti ili vjeri.
- Đuro je rekao da se osjeća kao kod kuće i dobrodošao u svim republikama Jugoslavije, od Makedonije do Slovenije. Ovo stvarno odražava moje uvjerenje da život u multikulturalnom okruženju može izbrisati sve ‘granice’ etničkih i vjerskih podjela. Kad se ljudi vole i poštuju, onda ih ništa ne zaustavlja.
Odrastajući u ozračju roditeljske ljubavi, život je ipak imao tragičan aspekt Brankove egzistencije u trenutku kada mu je otac umro kada je Đuro imao samo godinu dana. “Moj otac je imao 21 godinu kada je umro od raka. Bio je nadobudni glumac, pisao je pjesme, bio je dobar momak, obožavao je Lorcu”, s puno ljubavi i sjete ispričao je Đuro govoreći o svom ocu.
Takav gubitak bio bi teška rana kroz Đurin život da nosi činjenicu da su tijekom rata sjećanja na njegova oca, uključujući i njegove pjesme, spaljena u zgarištu njihova stana. Te nedaće snažno su opteretile njegov karakter, kao i njegovu životnu filozofiju. Iako je nemoguće biti nadomjestak za oca izgubljenog u tako nježnoj dobi, Đuro je sjećanjem i osobnim angažmanom u umjetnosti nastojao održati očevu ostavštinu ispunjavajući većinu očevih želja i snova.
- Pogled na svijet: ljubav, prihvaćanje i nacijaTijekom cijelog intervjua Branko Đurić Đuro inzistira na tome da ljude ne treba povezivati na temelju srodstva s obzirom da je nacionalnost najvažniji čimbenik u izgradnji međusobnih odnosa. On naziva smiješnim razdvajanje pojedinaca na temelju nacionalnih i vjerskih podjela jer bi to bio najgluplji način dijeljenja ljudi. “Gdje god dođem, tu je moja država. To su moji ljudi, to su moji suborci i ja ljude ne dijelim i nikada ih ni na koji način nisam dijelio”, rekao je Đuro. Ovo uvjerenje ukazuje na to da on snažno vjeruje u jedinstveno društvo bez obzira koliko društvo bilo raznoliko.
Tako Đuro svojim slučajem vrlo jasno poručuje da su ljubav, poštovanje i prihvaćanje drugog čovjeka vezani uz pojedinca, a ne kojem narodu ili vjeri pripada. Prema njegovim riječima, važno je ujedinjavati ljude jer smo „svi isti ljudski rod“ i ne smije biti razloga da nas dijele. Kraj prepisanog teksta
Branko Đurić Đuro svojim životom i javnim nastupima pokazuje da je identitet složena i višeslojna stvar, a ljubav, razumijevanje i poštovanje drugih ljudi temeljni su temelji boljeg društva. Ne samo iz bračne zajednice već i kroz osobnu tragediju, Đuro je izrastao u čovjeka koji se osjeća ponosnim ne samo na svoje korijene, već i na ljubav i toleranciju koju kroz život prenosi drugima. Ovaj inkluzivni rast kroz ljubav, toleranciju i razumijevanje nudi svjetionik i nadu u vrijeme koje karakterizira tama kao neskladno razdoblje.
