S obzirom na različita tumačenja teških grijeha u suvremenom svijetu, nije teško povjerovati da je teški grijeh – samoubojstvo – jedna od najdiskutabilnijih i vjerski nabijenih tema brojnih vjernika. Prema mišljenju mnogih sljedbenika vjere, to je najteži grijeh koji čovjek može počiniti, a to je jednostavno zato što, u religijskoj perspektivi, predstavlja konačni prekid najvažnije veze između čovjeka i njegovog stvoritelja.Važnost sedam smrtnih grijeha
Koncept sedam smrtnih grijeha je nešto što je svima poznato, a ipak bi trebao dovesti ljude u pitanje zašto sedam i zašto “smrtni grijeh”. Zapravo, prema učenju kršćanske vjere, smrtni je grijeh onaj koji uzrokuje nepopravljivu ozljedu duše i time prekida odnos s Božjim milosrđem. Stoga, dok svi grijesi mogu imati posljedice povezane s njima, neki su poznati kao “smrtni” jer ako netko ustraje u njima, gubi način ponovnog povezivanja s Bogom.
- Oholost, pohlepa, blud, zavist, proždrljivost, zaboravnost i lijenost – to je sedam smrtnih grijeha. Dovoljno je reći da ih treba uzeti kao uzroke raznih drugih dodatnih grijeha. Pisac ‘’Knjige Novog zavjeta’’ također s prezimenom Paul kaže ‘’jer je plaća grijeha smrt.” Stoga nepokajani grijeh vodi u duhovnu smrt. Ako osoba ne nauči prepoznati svoje grijehe u pravo vrijeme i pokajati se, grijeh postaje vječan; kao iu životu, loši izbori mogu dovesti do katastrofalnih rezultata.
Teolog Nikola Lukić objašnjava da, kao što je smrt prirodna posljedica grijeha, propast je logičan ishod loših izbora. Smrtni je grijeh, dakle, virus koji napada ljudski sustav i koji treba zaustaviti prije nego što bude prekasno, da ne završi duhovnom propašću. Ljutnja bi mogla biti posljedica bilo kojeg od ovih smrtnih grijeha zbog nerazumijevanja ili zbog neuspjeha da se primijeti i pobijedi grijeh.
- Svećenici, kažu ova pravila, uglavnom ne prate pokope samoubojica jer smatraju da je to nepopravljiv čin. On je, kako kaže profesor Kalezić, ‘neoprostiv’. Ubojice imaju čak i priliku za pokajanje, a iako počine grijeh do smrti, crkva im dopušta da traže obnovu kod Boga; tako da se za njih može obaviti i ukop.Stav ove crkve o samoubojstvu izaziva brojne reakcije među vjernicima, pa iu društvu u cjelini. Smatra se jednim od najsnažnijih oblika izražavanja odbacivanja života, pri čemu, vjeruju, osoba sebi uskraćuje svaku priliku za pokajanje; dakle, obnova u duhu.
Dok Crkva u cjelini općenito ima čvrst stav protiv samoubojstva, profesor Kalezić priznaje da postoje slučajevi u kojima se može napraviti odstupanje od službenog crkvenog stajališta. Ovi se slučajevi obično odnose na složene situacije kao što su duhovni ili psihološki izazovi kada se može pretpostaviti da pojedinac nije bio u potpunosti svjestan svog djela. Takve situacije, iako rijetko, ponekad mogu dovesti do ublažavanja crkvenih pravila.
Samoubojstvo je još uvijek jedno od najdelikatnijih i najosjetljivijih pitanja u religijskom kontekstu. Crkva i teologija mogu samoubojstvo smatrati neoprostivim grijehom; međutim, treba imati na umu da mnoge vjerske zajednice naglašavaju važnost milosrđa i suosjećanja za one koji su pogođeni takvim tragedijama. Moralistička tumačenja doista su različita za svaku religiju; međutim, općenito se ovaj čin smatra ozbiljnim prekidom u odnosu s Bogom u većini kultura i vjerovanja.
