Dušica M. (42) verovala je da je pronašla svoju priliku za novi početak u Nemačkoj, zemlji koja mnogima deluje kao obećana destinacija za bolji život. Puna nade i entuzijazma, prihvatila je posao koji joj je obećavao stabilnost i sigurnost, odlučivši da ode tamo i radi kao dadilja. Međutim, ono što je delovalo kao sjajna prilika ubrzo se pretvorilo u iskustvo koje nosi ozbiljno upozorenje.
Na proljetnoj proslavi njezinih roditelja u svibnju 2019. ponudio je nešto što se činilo predobro da bi bilo relativno.”Samo hvala bogu da sam se vratila živa. Nisam još sigurna da li sam zdrava, moraću potvrditi, ali dijelim svoju priču da naučim druge”, rekla je Dušica. objasnila je kako kuma Sanja i njezin suprug, koji je inženjer strojarstva, žive u Njemačkoj te im je uz osiguranje potrebna pomoć oko djeteta i putnih troškova.
- Dvoumio sam se samo zbog liječenja koje imam na Institutu za reumatologiju u Beogradu. Razmišljao sam o tome, dok je Sanja pritiskala da odem i ostanem šest mjeseci, pošto sam dobio srpsko državljanstvo, mogu ostati najviše 90 dana. Uvjeravala me da se ne brinem jer ima nekog poznanika na hrvatskoj granici i da će ona snositi sve troškove bilo kakve kazne koja mi bude izrečena. Nakon što sam svom liječniku ispričala cijeli scenarij, dopustila mi je da putujem tri mjeseca”, rekla je.
Nakon dosta nagodbi i preslagivanja datuma, na kraju je dogovoreno da Dušica u Njemačku ode krajem kolovoza i da se vrati prvog listopada. Nakon toga bi se svi zajedno autom vratili u Srbiju na tjedan dana da završe svoje poslove, a onda bi se opet vratili u Njemačku gdje bi Dušica ostala do Uskrsa sljedeće godine.- Oboje imamo primanja od oko 10.000 eura mjesečno, tako da financije zapravo i nisu problem – rekla je Sanja.
” Datum mog polaska dogovoren je za 18. kolovoza, a Sanjin suprug je rezervirao kartu za 25. kolovoza u 00:05 s obližnje autobusne stanice za Sava centar. ‘ ‘Poslali su mi kartu e-poštom, ali u našoj žurbi nitko od nas nije primijetio Ta karta je zapravo bila za subotu, a ne za nedjelju navečer, platila sam i osiguranje od 4.000 dinara ‘koje su obećali da će mi vratiti’, Dušica. Na dan polaska, kada se pokušala ukrcati na autobus, vozač joj je rekao da je njezina karta za prethodni dan, a ne u 12:00 sati. Pokušala je nazvati Sanju, ali nije uspjela jer je bila offline Dušica je bila prisiljena da se vrati kući.
Poruke sam vidio tek sljedeće jutro. Moj muž je bio brz oko toga i rezervirao mi je novu kartu za Mannheim. ‘Tako sam 26. kolovoza konačno krenula na put iz Beograda, s Dušicom, hrvatskom suputnicom, preko Zagreba i onda dalje u Njemačku’”, kaže Dušica.
- Putovanje je bilo iscrpljujuće, s puno zadržavanja i kašnjenja, što je Sanju, kaže, ljutilo. Na kraju je iscrpljena i iscrpljena stigla u Ludwigshafen oko pola četiri ujutro gdje ju je Sanjin suprug dočekao na kolodvoru. ne ustaju, toliko sam umoran da se znojim od sredine ceste dok je vani 30 stupnjeva.”
U malom hodniku bila je mala kupaonica koju su mi pustili na korištenje. Imao je samo umivaonik i WC školjku. Nakon tri dana neprekidnog sjedenja, konačno sam se malo rastegnula na podu, u nadi da ću možda ujutro imati priliku istuširati se i osvježiti. Ipak, u pola devet cijela je obitelj bila budna, svi su se odmah vratili onome što su radili.
Bilo je vjerojatno tri poslijepodne prije nego što sam se imao priliku istuširati. Sanja i njezin muž pričali su mi o prethodnoj dadilji; koji ih je stalno zvao dok su bili na poslu, stalno ih prekidajući. Iskreno Vaše je bilo posvećivanje potpune pažnje i brige njihovom sinu Ivanu. Bila sam sigurna da ga mogu umiriti, nahraniti i zabaviti, a učinila sam i mnogo više.
Kuhala sam, iako se na to nikad nismo dogovorili. Kao, imala sam na kraju samo po dva slobodna sata dnevno i samo sam sjedila na stepenicama zgrade, plakala i odbrojavala dane do povratka u Srbiju – objašnjava Dušica. Prema dogovoru, trebao sam spavati na sofi u dnevnoj sobi, za koju su tvrdili da nije zauzeta.
Utvrdili smo, međutim, da većinu večeri obitelj provodi u dnevnoj sobi i često bi ostajali budni do ponoći, ostavljajući me vrlo iscrpljenom.Prva eksplozija me oborila na koljena. Udar drugog me oborio. Bol i panika pretvorili su mi udove u žele dok sam posrtao na sigurno iza mramornog anđela koji je trubio na vrhu visokog stupa. Puls mi je lupao od konjskih kopita i nisam mogao doći do daha. Hladan znoj oblio mi je bluzu dok se hladan frakcijski zrak borio protiv vanjske ljetne vrućine.
- “Znao si da imam dvoje djece i da se moraš brinuti o oboje?” rekla je i ostavila me da stojim u šoku jer smo se dogovorili da je moja odgovornost samo prema mom sinu Ivanu. Kad sam to ponovio, vrisnula je:“Sada idi! Izlazi iz stana!”
To sam i namjeravala učiniti, ali me Sanjin muž molio da ih ne ostavim na cjedilu, pa sam popustila. Nekoliko dana kasnije saznajem da mi je suprug imao tešku prometnu nesreću, ali je srećom živ. Sanja nije djelovala nimalo zabrinuto, već je hladnokrvno odgovorila: “Pa bar je živ.” Ostala sam zatečena – rekla je Dušica.
Kraj generiranog sadržaja.“Sanja me totalno iscijedila iz svakog atoma energije, a onda konačno u auto i nazad kući. Nije me pogodilo dok nisam uhvatio Srbiju. Natjerala me je da radim za 400 eura, daleko ispod cijene jer je bila sigurna da sam jadan, ‘evo ti 400 eura, to ti je super u Srbiji, ti sigurno živiš jadno.’ Ne, bojim se da je to daleko od ove priče pokazuje tko je jadan. Na kraju, ostali su mi ostali dužni, recimo, oko 150 eura. Ljubazno ih pitajući o tome na Viberu, Sanjin muž je prvo blokirao mene, a kasnije je Sanja blokirala mene na par dana.”Također ima strast upozoravati druge o opasnostima uzimanja podzemnog rada u inozemstvu, čak i kod poznatih pojedinaca.
